H

N

K

B

o

r

o

v

o

English

Naslovna
HNK Borovo
       Progres kroz lige
Rezultati
Borovo naselje
Nogomet
Memorijal Blago Zadro
Anketa o grbu

Putokazi.net The most comprehensive list of Croatian links on the Net! Najopširnija lista Hrvatskih linkova na Internetu!


HNK BOROVO

Mapa, Stadion Borovo

HRVATSKI NOGOMETNI KLUB "BOROVO"

Adresa: Sportska bb, Borovo naselje, 32010, Vukovar
Predsjednik: Gordan Gotal
Telefon: 098 9319-206

Prva javna nogometna utakmica u Vukovaru odigrana je 1901. godine a organizirano igranje nogometa počinje 1911. godine kada su srednjoškolci Ljudevit Müller, Stjepan Gruber i Franjo Gruber osnovali Hrvatski djački nogometni klub Sremac. Iste godine osniva se i Djački športski klub Šparta pa se odmah razvilo i suparništvo tih dvaju klubova. Grad Vukovar danas ima sedam registriranih klubova, HNK Vukovar 1991. (3. HNL istok), NK Vuteks-Sloga (MŽNL Slavonije i Baranje), HNK Radnički (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska), ŠNK Dunav Sotin (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar), HNK Mitnica (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar), HNK Lipovača (3. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar) i HNK Borovo (3. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar).

Još od Batinih dana i utemeljenja prvih društava i sekcija u Borovu naselju šport je uvijek bio važan dio svakodnevnoga života. Tomáš Bat'a koji je bio socijalno svjestan industrijalac poticao je mnogobrojne aktivnosti svojih radnika pa tako i športske. Od samih početaka naselja osnivane su športske sekcije i društva. Nogomet, tenis, boks, rukomet, odbojka, plivanje i vaterpolo, košarka, stolni tenis, karate, šah... samo su neki od športova u kojima su Borovci sudjelovali i uz koje su odrastali tijekom godina. U vrijeme kada je Tomáš Bat'a osnivao tvornicu i naselje za svoje radnike nogomet se igrao na ledini pored Dunava (tzv. 'Temza') u blizini koje je kasnije izgradjen stadion.

1931. – 1945.

SK Bata Borovo Klub je osnovan 31. siječnja 1932. godine kao SK Bata Vukovar a pravila, usvojena na osnivačkoj skupštini, potvrdjuje Kraljevska banska uprava Savske banovine u Zagrebu 12. lipnja iste godine. Momčad je bila formirana već 1931. godine, jer, kao što se vidi iz monografije 60 godina RNK "Sloga" Vukovar 1926-1986, na 53. stranici: "...Dne 24. 09. 1931. godine odigrana je nogometna utakmica na "Priljevu" /na ledini preko Vuke/ između S.K. "Bata" i S.K. "Šparta II". Rezultat 2:2." Klub je zatim jedno vrijeme koristio ime V.A.S.K. (‘Bata’)(Vukovarski amaterski sport klub ‘Bata’) i bio je nogometni klub tvornice ‘Bata’ Borovo a nakon početka gradnje športskoga stadiona u Borovu naselju i otvaranja nogometnoga igrališta krajem 1933. godine prestaje se koristiti ime V.A.S.K. (‘Bata’) i 1934. godine bilo je usvojeno ime B.A.T.A. S.K. (Borovski amaterski tjelovježbački atletski sportski klub) i u pravilima potvrdjenim od Ministarstva fizičkog vaspitanja naglašeno je kako je Klubu svrha da okuplja članove i da ih obrazuje u svim granama sporta, a to će postići: održavanjem sportskih priredbi i sudjelovanjem u istim. U početku je u nazivu naglašeno vukovarski jer je tvornica Bata bila na početku rada. Uobičajeni naziv Kluba bio je SK Bata Borovo. Klub je bio reklamna momčad tvornice ‘Bata’ Borovo a imao je reprezentativnu momčad (plavi) te još i rezervnu (bijeli), crnu, šarenu i juniorsku a 1937. godine osnovana je i ženska sekcija. Momčad SK Bata Borovo natjecala se u prvenstvu osječkoga nogometnoga podsaveza (1933.-1939.) i najveći uspjeh prije Drugoga svjetskoga rata ostvarila je u sezoni 1938./39. osvojivši 1. mjesto i tako izborivši pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za ulazak u Saveznu ligu. Tih tridesetih godina prošloga stoljeća najveći suparnici SK Bata Borovo klubovi su iz Osijeka, Slavija i Olimpija u osječkom podsavezu te BSK i Jugoslavija iz Beograda i Slavija iz Sarajeva u Srpskoj nogometnoj ligi. Godine 1939. izvršena je cjelokupna reorganizacija nogometa u Jugoslaviji. Na osnovi federalnoga uredjenja osnovani su potpuno autonomni nacionalni savezi unutar jednog vrhovnoga nogometnoga saveza Jugoslavije. Savezi su igrali lige nakon kojih se igrala Nacionalna liga. U sezoni 1939./40. Nacionalnu ligu igrali su 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatsko-slovenske nogometne lige i 3 najbolje plasirana kluba iz Srpske nogometne lige. U sezoni 1940./41. trebali su 4 najbolje plasirana kluba iz srpske, 3 iz hrvatske i 1 iz slovenske lige igrati Nacionalnu ligu. Nakon reorganizacije SK Bata Borovo se kao član beogradskoga loptačkoga podsaveza natječe u Srpskoj nogometnoj ligi i 1939./40. sezone ostvaruje 6. mjesto a 1940./41. nalazi se na 6. mjestu u vrijeme prijekida sezone koja nikad nije završena zbog napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju. Tijekom Drugoga svjetskoga rata HŠK Bata Borovo nastavlja djelovati i igra u nogometnom prvenstvu NDH (1942.-1944.). Klub je tada vodio František 'Pan' Koželuh (1887.-1969.), čuveni Češki trener koji će ostati u Borovu naselju punih osam godina (1940.-1948.) a nakon toga vraća se u svoj rodni grad, Prag. Godine 1945., po završetku Drugoga svjetskoga rata, Klub nastavlja djelatnost kao FD Bata te igra prvu poslijeratnu nogometnu utakmicu u Slavoniji i to protiv reprezentacije Baze 3. armije te pobjedjuje s 5:0. Iste godine FD Bata mijenja ime u SFD Slaven.

1945. – 1991.

Slaven Borovo Nogometnu sekciju Sindikalnoga fiskulturnoga društva Slaven (SFD Slaven) činili su bivši igrači HŠK Bata Borovo, Blagoje Stanković, Zvonko Vukelić, Nikola Perlić, Antun Nagyszombaty, Tonča Rok i ini. Od 1946. godine Slaven se natječe u prvenstvu osječkoga okruga i uspješno sudjeluje u slavonskome kupu. Postavši prvakom osječkoga okruga, pobjedama u kvalifikacijskim utakmicama, ušao je u republičku nogometnu ligu. Uspješnim nizom Slaven je osigurao sudjelovanje u kvalifikacijskome kupu za ulazak u 3. Saveznu ligu 1947. godine ali ne uspijeva ući. U sezoni 1947./48. Slaven se natječe u novoformiranoj Zoni HNS-a (Slavonska zona), u sezonama 1948./49. i 1950. natječe se u Hrvatskoj ligi a u sezoni 1951. natječe se u Hrvatskoj ligi Sjever. U sezonama 1952., 1952./53. Slaven opet sudjeluje u podsaveznom prvenstvu ONP-a i kao najbolji klub u tom natjecanju osigurava sudjelovanje u Hrvatsko-slovenskoj ligi, za sezonu 1953./54., gdje na kraju sezone završava na 4. mjestu sa skorom od 20 8 6 6 46:28 22.

Na godišnjoj skupštini 19. prosinca 1954. godine SFD Slaven mijenja ime u NK Borovo.

NK Borovo stari grb Sljedeće sezone, 1954./55., natječući se u Hrvatsko-slovenskoj ligi, NK Borovo ostvaruje odlično 3. mjesto iza NK Splita i NK Rijeke sa skorom od 22 13 1 8 38:25 27. Tada je NK Borovo pod vodstvom trenera Mije Kiša iz Osijeka i postiže nov uspjeh u nogometnoj sezoni 1955./56. uključenjem u III. nogometnu zonu NSJ u kojoj osvaja naslov prvaka. Osvajanjem naslova prvaka u III. nogometnoj zoni NSJ NK Borovo otvara si put u 1. Saveznu ligu ali ne uspijeva proći kvalifikacije te i nadalje ostaje u zoni. U tim kvalifikacijama iz 1956. godine uz NK Borovo sudjelovale su i momčadi: FK Vardar (Skopje), NK Lokomotiva (Zagreb) i FK Lovćen (Cetinje) a u 1. Saveznu ligu su ušli FK Vardar (Skopje) i NK Lokomotiva (Zagreb). NK Borovo po drugi put za redom osvaja naslov prvaka III. nogometne zone NSJ u sezoni 1956./57. i opet ulazi u kvalifikacije za 1. Saveznu ligu ali ponovno ne uspijeva izboriti ulazak u najviši razred. Tada, 1957. godine, u kvalifikacijama sudjeluju ove momčadi: NK Željezničar (Sarajevo), NK Split, NK Borovo i FK Radnički (Kragujevac) a na kraju je odlučivala jedna ponovljena utakmica. Utakmica u kojoj je Borovu bilo dovoljno i neriješeno s kragujevačkim Radničkim. Prva utakmica bila je poništena od NSJ jer je Radnički igrao grubo a sudac Petrovski takvu igru tolerirao. Jedinstveni slučaj, zbog grubosti poništene utakmice YU-nogometa, završio je istim rezultatom kao i prva utakmica, 2:1 za Radnički i time omogućio NK Splitu, uz već plasirani sarajevski NK Željezničar, na bolju razliku pogodaka, ulazak u 1. Saveznu ligu. Sljedeće sezone, 1957./58., Borovo se opet natječe u III. nogometnoj zoni NSJ i na kraju zauzima solidno 7. mjesto. 1958. godine vrši se reorganizacija lige i Borovo kroz dodatne kvalifikacije ulazi u novouspostavljenu 2. Saveznu ligu Zapad gdje u sezoni 1958./59. zauzima 11. mjesto te ispada iz lige. Nova sezona 1959./60. u Zoni HNS donosi uspjeh i 1. mjesto ali Borovo ne uspijeva proći NK Čelika u kvalifikacijskim utakmicama te i nadalje ostaje u zoni HNS.

Stadion Borovo 17. srpnja 1960. godine odigrana je u Zenici prva kvalifikacijska utakmica za ulazak u 2. Saveznu ligu Zapad izmedju NK Čelika i NK Borova. Susret je pratilo oko 10.000 ljubitelja nogometa u Zenici na starom stadionu ‘Blatuša’ u istoimenom zeničkom naselju. NK Borovo dobro je krenuo i iznenadio domaću momčad povevši s 1:0 pogotkom Ekmedžića. Dominiravši većinom prvoga dijela utakmice Borovo se uspješno nosio s tada jakom momčadi Zeničana ali nije izdržao do kraja utakmice. Drugi dio utakmice bio je u znaku Čelika koji je preokrenuo rezultat u svoju korist i pobijedio s 2:1, pogotcima Maleševića i Renića. Uzvratni susret u Borovu naselju, 24. srpnja 1960. godine na stadionu ‘Borovo’, sudio je beogradski sudac Života Vlajić. Utakmica je završila neriješeno (0:0), pod prijepornim okolnostima, a posmatralo ju je i više od 2.000 Zeničana koji su doputovali bodriti svoju momčad u posebno za tu prigodu organiziranome vlaku. U tim dvijema utakmicama NK Borovo igrao je u ovome sastavu: Gligorijević, Bajramović, Rastija, Marković, Backović, Rajzner, Stamenković, Čop, Gotal, Gordoš, Ekmedžić.
Sezona 1960./61. još je jedna uspješna sezona i Borovo nakon osvajanja 1. mjesta u zoni HNS prolazi kvalifikacije i vraća se u 2. Saveznu ligu Zapad.

NK Borovo, 2. liga 1967. Stoje: Bulić, Djordjević, Nešović, Jurčić, P. Popović, Babić, Šakić. Čuče: Mihnjak, Gotal, Dragun, Ž. Vilhelm. Popović, Vilhelm. 1960-ih godina pa sve do sezone 1972./73. klub se natjecao u 2. Saveznoj ligi Zapad odnosno Sjever. Iz toga razdoblja su i uspjesi iz 1961., 1968. i 1972. godine kada se NK Borovo probija sve do četvrtzavršnice Kupa Maršala Tita ali gubi od varaždinskoga Varteksa (0:1, 1961.), beogradske Crvene zvezde (0:2, 1968.) i zagrebačkoga Dinama (1:2, 1972.). Sva tri kluba tih su godina u nastavku natjecanja dospjeli do završnice Kupa Maršala Tita. Najznačajnija utakmica u tom razdoblju je, svakako, utakmica odigrana 1966. godine, izmedju NK Borova i NK Čelika. Utakmicu je sudio tada najpoznatiji nogometni sudac u Jugoslaviji, ljubljančanin Lado Jakše. Ovoga puta kvalifikacijsku utakmicu za ulazak u 1. Saveznu ligu je, pred prepunim tribinama stadiona ‘Borovo’, nakon velike borbe, NK Čelik dobio s 1:0 (strijelac je bio Lazović, glavom, u 83. minuti utakmice). Godina 1973. može se smatrati prijelomnicom u dotadašnjem djelovanju Kluba jer NK Borovo ispada iz 2. Savezne lige i od tada pa sve do 1991. godine igra u Hrvatskoj nogometnoj ligi Sjever odnosno Istok koje su bile 3. stupanj, a nekoliko godina prije raspada Jugoslavije i 4. stupanj piramide natjecanja. Konačni rezultatski skor NK Borova u jugoslavenskoj 2. saveznoj ligi je: odigranih utakmica: 391, pobjeda: 127, neriješenih: 114, izgubljenih: 150, gol razlika: 482:596, bodova: 368.

2005. –

Borovo - 2005. Od 1991. godine i Domovinskoga rata, kada je grad Vukovar bio pod tromjesečnom opsadom te doživio velika razaranja i gubitke života, pa sve do sezone 2005./06. Klub nije djelovao a prije početka sezone 2005./06. obnovljen je rad Kluba i tradicija Nogometnoga kluba Borovo nastavlja se. Nakon obnavljanja Klub se, pod imenom HNK Borovo, uključuje u 2. Županijsku nogometnu ligu Vukovarsko-srijemsku, NS Vukovar gdje u sezonama 2005./06. i 2006./07. ostvaruje dva druga mjesta. U sezoni 2007./08. HNK Borovo, pod vodstvom trenera Vjekoslava Karaule, postiže uspjeh i osvaja 1. mjesto koje mu donosi prijelaz u viši razred natjecanja, 1. Županijsku nogometnu ligu Vukovarsko-srijemsku (5. stupanj piramide Hrvatske nogometne lige). Sezona 2008./09. u 1. ŽNL bila je burna i uz dobar početak na kraju je završena "borbom za opstanak" i plasmanom na 11. mjesto. Borovo je s dvije važne pobjede u predposljednjem i posljednjem kolu prvenstva, u gostima nad Frankopanom iz Rokovaca-Andrijaševaca (5:3) te na domaćem terenu nad Jadranom iz Gunje (2:1) osigurao ostanak u ligi. Zbog proširenja 1. HNL i ostale lige ispod nje morale su biti preuredjene te se nije znalo koliko će momčadi ispasti u niži razred, tri ili četiri, tako je pobjeda nad Jadranom u posljednjem kolu prvenstva bila važna i potvrdila je ostanak. Kasnije je liga proširena na 18 klubova i umjesto 4 kluba ispao je samo jedan, posljednjeplasirani Slavonac iz Komletinaca. U sezoni 2009./10. HNK Borovo odigrao je samo 17 kola jesenjskoga dijela prvenstva te je zbog nedostatka novčanih sredstava, a prije početka proljetnoga dijela prvenstva, istupio iz daljnjega natjecanja u 1. ŽNL Vukovarsko-srijemskoj. Zbog toga je HNK Borovo morao početi sezonu 2010./11. u 3. ŽNL Vukovarsko-srijemskoj NS Vukovar (7. stupanj piramide HNL-a), vrativši se daklem, tamo gdje je sve počelo daleke 1933. godine, u najniži razred natjecanja.

Borovo - pobjednik kupa - NS Vukovar, 2006. Nakon turbulentne sezone 2009./10. kada je umalo došlo do gašenja kluba problemi nisu prestajali. Zbog kroničnoga nedostatka financijskih sredstava, koji su za posljedicu imali organizacijske i natjecateljske probleme, klub je bio pod konstantnom stiskom. Neke utakmice u sezoni 2010./11. igrane su s minimalno dozvoljenim brojem igrača (sedam) a jedna utakmica uopće nije odigrana (16. kolo, Borovo – Sloga Pačetin, kasnije registrirana 0:3) jer nije bilo ni sedam igrača. Najveći propust (?) sezone bio je prekršaj kluba u 18. kolu protiv Tompojevaca kada su za Borovo nastupila dva igrača za koje je delegat utakmice utvrdio kako nisu osobe za koje su na uvid dostavljene športske iskaznice. Unatoč upozorenja delegata isti su nastupili (!). Budući se Tompojevci nisu žalili utakmica je registrirana postignutim rezultatom od 1:2 a Borovo je prijavljen disciplinskoj komisiji. U 19. kolu došlo je do prijekida utakmice Opatovac – Borovo (u 46. minuti, kod rezultata 8:0 za Opatovac) zbog toga što je Borovo ostalo sa samo šest igrača kada se jedan igrač Borova ozlijedio, te je, sukladno čl. 59. PNN HNS-a, utakmica registrirana rezultatom koji je postignut do prijekida. Sezona 2010./11. u 3. ŽNL na kraju završena je na posljednjem, osmom, mjestu sa skorom od 21 2 2 17 14:73 7.

Klub se donekle stabilizirao u sezoni 2011./12. igrajući opet u 3. ŽNL i završivši je na 5. mjestu. Sezonu 2012./13. završio je na 9. mjestu a sezonu 2013./14. na 6 mjestu.

Nagrade i priznanja:

1983. godine, NK Borovo dobija nagradu ‘Trofej podmladka HNS-a’(1).
1984. godine, Josip Kezdi dobija nagradu ‘Trofej podmladka HNS-a’.
1991. godine, NK Borovo dobija Zlatnu plaketu HNS-a za rad s mladjim kategorijama.

Neki od igrača koji su nastupali za Klub:

Milan Antolković, Blagoje Stanković 'Bagi', Zvonko Vukelić, Ivica Čović 'Ćorkan', Nikola Perlić, Milan Relić 'Mico', Antun Nagyszombaty, Tonča Rok, Ratimir Car, Lovre i Andre Radonić, Ivica Švaljek, Jovica Sremac, Ante Lovrić 'Baška', Petar Bešenji, Josip Tićak 'Joja', Josip Kezdi, Miroslav Šakić, Antun Bambir, Franjo Pakter 'Fitilj', Antun Hajar 'Kara', Stipo Rastija, Nikola Jarić, Djuka Jarić, Stevan Becin, Mirko Fišer, Dubravko Dokonal, Zvonko 'Faro' Popović, braća Horvat, Ivan Virc 'Minda', Ahmed Turković 'Bosna', Jordan Gligorijević, Mile Stamenković, Rudolf Norković, Dragan Gocić, Mile Čop, Vinko Bego, Ivan Gotal 'Cigo', Miroslav Gotal 'Suljo', Ante Tilić, Rudolf Vilhelm 'Ruca', Nikola Marjanović 'Kiko', Stanislav Karasi, Ratomir Dujković, Milan Bajić, Željko Jurčić, Eduard 'Edo' Bulić, Slobodan Djurica, Branko Skeledžija, Slobodan Nešović, Savo Djekić, Ivan Vidoš, Željko Mikulić, Davor Puljić, Gordan Gotal 'Pinga', Alojzije Lukić, Slavko Baketa, Ivan Polhert, Enes Biogradlija, Josip Biškić, Nikola Živković 'Žile', Ante Miše, Velimir Kuprešak, Ivica Tunjić, Siniša Mihajlović 'Miha'...

Bilješka:
(1) Hrvatski Nogometni Savez ustanovio je 1977. godine ‘Trofej podmladka HNS-a’ i dodjeljuje se svake godine pojedincima i organizacijama odnosno udrugama i institucijama kao nagrada za životno djelo u nogometnom športu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnog športa u Republici Hrvatskoj. Trofej, ‘Lik nogometaša’, izradjen je u bronci s mramornim postoljem a izradio ga je akademski kipar Marijan Zaradić.

Izvori i daljnje informacije:
HNS-CFF.hr; ZNSVS.info; 50 godina nogometa u Slavoniji, Osijek, 1956.; Godišnjak FSJ 1956/57, FSJ, Beograd, 1957.; Godišnjak FSJ 1957/58, FSJ, Beograd, 1958.; Fudbalski kup Jugoslavije 1947-1974., FSJ, Beograd, 1976.; Sergej Gerc, Crna strana YU nogometa, Centar Gospić, 1982.; Sto Godina Nogometa u Hrvatskoj, NSH, Zagreb, 1983.; 60 godina RNK "Sloga" Vukovar 1926-1986, RNK "Sloga" Vukovar, 1986.; Hrvatski Nogometni Savez 1912-1992, HNS, Zagreb, 1992.; Nogometni leksikon, LZMK, Zagreb, 2004.; Vlado Horvat, Vukovarska društva, Gradski muzej Vukovar, 2007.

Napomena:
Materijali s ovih neslužbenih stranica mogu se slobodno uzimati uz uvjet stavljanja poveznice na originalnu stranicu odakle je preuzet članak. Content of this unofficial website can be freely taken with condition of providing link to the original page from where the article is taken.