H

N

K

B

o

r

o

v

o

English

Naslovna
HNK Borovo
       Progres kroz lige
Rezultati
Borovo naselje
Nogomet
Memorijal Blago Zadro
Anketa o grbu


HNK BOROVO

HRVATSKI NOGOMETNI KLUB "BOROVO"

Osnovan: 1932.
Adresa: Sportska bb, Borovo naselje, 32010, Vukovar, Hrvatska.
Predsjednik: Gordan Gotal.
Telefon: 098 9319-206

Prva javna nogometna utakmica u Vukovaru odigrana je 1901. godine a organizirano igranje nogometa počinje 1911. godine kada su vukovarski srednjoškolci Ljudevit Müller, Stjepan Gruber i Franjo Gruber osnovali Hrvatski djački nogometni klub Sremac. Iste godine osnovan je i Djački športski klub Šparta pa se odmah razvilo i suparništvo izmedju tih dvaju novoosnovanih klubova. Grad Vukovar danas ima sedam registriranih klubova, HNK Vukovar 1991. (3. HNL - Istok), NK Vuteks-Sloga (MŽNL Slavonije i Baranje), HNK Radnički (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar), ŠNK Dunav Sotin (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar), HNK Mitnica (2. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar), HNK Lipovača (3. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar) i HNK Borovo (3. ŽNL Vukovarsko-srijemska, NS Vukovar).

Još od Batinih dana i utemeljenja prvih društava i sekcija u Borovu naselju šport je uvijek bio važan dio svakodnevnoga života. Češki industrijalac Tomáš Bat'a vlasnik tvornice ‘Bata’ Borovo, koji je bio socijalno svjestan industrijalac, poticao je mnogobrojne društavene aktivnosti svojih zaposlenika pa tako i športske. Od samih početaka naselja osnivane su športske sekcije i društva. Nogomet, tenis, boks, rukomet, odbojka, kajak, plivanje i vaterpolo, košarka, stolni tenis, karate, šah... samo su neki od športova u kojima su Borovci sudjelovali i uz koje su odrastali tijekom godina. U vrijeme kada je češki industrijalac Tomáš Bat'a 1931. godine osnovao svoju tvornicu ‘Bata’ Borovo i zapčeo gradnju naselja za svoje zaposlenike nogomet se je igrao na ledini pokraj Dunava (tzv. "Temza") u blizini koje kasnije izgradjen je športski stadion.

"Zašto je taj prostor dobio naziv Temza - to je teško reći - ako nije po kojem engleskom igralištu kraj rijeke Temze, o kojem su Borovci čitali, pa onda asocirali s obzirom na blizinu Dunava. Na Temzi se nogomet igrao po cijeli dan; "bitke" su se vodile izmedju timova obućare i drugih pogona, izmedju naselja, ekipa Batinih "mladih muževa", koji su stizali iz Zlina i zapošljavali se u Borovu Naselju. Igrali su tu i radnici "Bate" s Priljeva i s Krive Bare i drugi. To su bila divlja prvenstva, ali su na Temzi nikli mnogi daroviti nogometaši." (Ante Duić "Dunja", 2005., str. 298.)

1931. – 1945.

Klub je osnovan 31. siječnja 1932. godine kao SK Bata Vukovar a pravila koja su usvojena na osnivačkoj skupštini potvrdila je Kraljevska banska uprava Savske banovine u Zagrebu, 12. lipnja iste godine. Momčad je bila formirana i igrala je već i prije toga, 1931. godine, kao što se vidi iz monografije vukovarske RNK Sloge 60 godina Radničkog nogometnog kluba "Sloga" Vukovar: 1926-1986 (RNK "Sloga" Vukovar, 1986.), gdje je na 53. stranici navedeno: "...Dne 24. 09. 1931. godine odigrana je nogometna utakmica na "Priljevu" /na ledini preko Vuke/ između S.K. "Bata" i S.K. "Šparta II". Rezultat 2:2.". Klub je zatim jedno vrijeme koristio ime V.A.S.K. (‘Bata’) (Vukovarski amaterski sport klub ‘Bata’) i bio je nogometni klub tvornice ‘Bata’ Borovo. U početku djelovanja Kluba u nazivu naglašeno je vukovarski jer je tvornica Bata bila na početku rada. Nakon početka gradnje športskoga stadiona u Borovu naselju i otvaranja nogometnoga igrališta, krajem 1933. godine, prestaje se koristiti ime V.A.S.K. (‘Bata’) i 1934. godine bilo je usvojeno ime B.A.T.A. S.K. (Borovski amaterski telovežbački atletski sportski klub), a u pravilima potvrdjenim od Ministarstva fizičkog vaspitanja Kraljevine Jugoslavije naglašeno je kako je "Klubu svrha da okuplja članove i da ih obrazuje u svim granama sporta, a to će postići: održavanjem sportskih priredbi i sudjelovanjem u istim". Momčad je bila poluprofesionalna, igrači su radili u tvornici ‘Bata’ Borovo a za svoje igranje u klubu dobivali su naknadu.

Uobičajeni naziv Kluba bio je SK Bata Borovo.

SK Bata Borovo bio je reklamna momčad tvornice ‘Bata’ Borovo i imao je reprezentativnu momčad (plavi) te pokraj nje još i pričuvnu (bijeli), crnu, šarenu i juniorsku. U proljeće 1937. godine pri Klubu osnovana je i ženska nogometna sekcija koja je kasnije prerasla u klub, ŽNK Bata Borovo. Momčad SK Bata Borovo natjecala se u prvenstvu osječkoga nogometnoga podsaveza (1933. - 1939.) i u Srpskoj nogometnoj ligi (1939. - 1941.). Tih tridesetih godina prošloga stoljeća najveći suparnici SK Bata Borovo bili su klubovi iz Osijeka, Slavija i Olimpija u osječkom podsavezu te BSK i Jugoslavija iz Beograda i Slavija iz Sarajeva u Srpskoj nogometnoj ligi. Najveći uspjeh prije Drugoga svjetskoga rata SK Bata Borovo ostvario je u sezoni 1938./39. osvojivši 1. mjesto u I. Razredu osječkoga nogometnoga podsaveza i tako izborivši pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za ulazak u Saveznu ligu Kraljevine Jugoslavije. U tim kvalifikacijama SK Bata Borovo pobijedio je u 1. kolu Maribora (u gostima 5:2; kod kuće 3:0 b.b.), u 2. kolu podgoričkoga Balšića (kod kuće 3:3; u gostima 1:1, nakon produžetaka 2:1) a u 3. kolu banjolučkoga Krajišnika (kod kuće 3:0; u gostima 1:1). Godine 1939. izvršena je cjelokupna reorganizacija nogometa u Kraljevini Jugoslaviji. Na osnovi federalnoga uredjenja osnovani su potpuno autonomni nacionalni savezi unutar jednoga vrhovnoga nogometnoga saveza Kraljevine Jugoslavije. Nacionalni savezi igrali su svoje lige a nakon kojih igrala se je Nacionalna liga. Nakon reorganizacije SK Bata Borovo se kao član Beogradskoga loptačkoga podsaveza natjecao u Srpskoj ligi i 1939./40. sezone ostvario je 6. mjesto a 1940./41. nalazio se je na 6. mjestu u vrijeme prijekida sezone koja nikada nije završena zbog napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju. U sezoni 1939./40. Nacionalnu ligu igrali su 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatsko-slovenske lige (1. Gradjanski Zagreb, 2. Hajduk Split, 3. HAŠK Zagreb) i 3 najbolje plasirana kluba iz Srpske lige (1. BSK Beograd, 2. Jugoslavija Beograd, 3. Slavija Sarajevo) a prvak bio je Gradjanski Zagreb. U sezoni 1940./41. Nacionalna liga nije odigrana zbog napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju (6. travnja, 1941. godine) a trebali su je igrati 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatske lige (1. Hajduk Split, 2. Gradjanski Zagreb, 3. Concordia Zagreb), 1 iz Slovenske lige (1. Ljubljana) i 4 iz Srpske lige (prvenstvo nije završeno, 1. BSK Beograd, 2. Jugoslavija Beograd, 3. Vojvodina Novi Sad te Jedinstvo Beograd ili Bata Borovo koji su trebali odigrati zaostalu utakmicu 6. travnja 1941. godine a koja bi odlučila 4. mjesto).

Tijekom Drugoga svjetskoga rata HŠK Bata Borovo nastavlja djelatnost i igrao je u nogometnome prvenstvu NDH (1941. - 1945.). Klub je tada vodio František "Pan" Koželuh (1887. - 1969.), čuveni češki trener koji je ostao u Borovu naselju punih osam godina (1940. - 1948.) a nakon toga vratio se je u svoj rodni grad, Prag. Dne 19. studeoga 1944. godine ubijen je mladi vodja navale HŠK Bate Ratimir Car. Ratimir Car pogodjen snajperskim hitcem s druge strane Dunava, odakle su na prvu borovsku koloniju pucali Rusi i JA, a on se je u tome trenutku s kolegama nalazio ispred restorana kod Češke plovne agencije. Rodjen 1919. godine, Ratimir Car došao je u Borovo Naselje iz Crikvenice 1942. godine kao talentirani napadač i do smrti pružio je mnoge odlične igre u plavoj majici HŠK Bate. Godine 1945., po završetku Drugoga svjetskoga rata, Klub je nastavio djelatnost kao FD Bata (Fiskulturno društvo Bata). FD Bata 1945. godine odigrao je prvu poslijeratnu nogometnu utakmicu u Slavoniji i to protiv reprezentacije Baze 3. armije i u toj utakmici pobijedio je s rezultatom od 5:0.

Iste godine FD Bata mijenja ime u SFD Slaven.

1945. – 1991.

Nogometnu sekciju Sindikalnoga fiskulturnoga društva Slaven (SFD Slaven) činili su i bivši igrači HŠK Bata Borovo, Blagoje Stanković "Bagi", Zvonko Vukelić, Perić, Andre Radonić, Lovre Radonić, Nikola Perlić, Antun Nagyszombaty, Tonča Rok i ini. Dne 16. prosinca 1945. godine odigrana je utakmica SFD Slaven – 4. brigada NO i završila je neriješeno, 1:1, a u toj utakmici za SFD Slaven igrali su: Josip Kezdi, - Andre Radonić, Antun Nagyszombaty, - Perić, Ahmed Turković, Blagoje Stanković, - Nikola Perlić, Tonča Rok, Lovre Radonić, Ante Lovrić i Karuga. Od 1946. godine SFD Slaven natjecao se je u prvenstvu osječkoga okruga i uspješno je sudjelovao u slavonskome kupu. Postavši prvakom osječkoga okruga, pobjedama u kvalifikacijskim utakmicama, ušao je u republičku nogometnu ligu. Uspješnim nizom SFD Slaven osigurao je sudjelovanje u kvalifikacijskome kupu za ulazak u 3. Saveznu ligu 1947. godine, ali ne uspijeva ući. U sezoni 1947./48. SFD Slaven natjecao se je u novouspostavljenoj II. Zoni HNS-a (Slavonska zona) u kojoj je na kraju zauzeo 2. mjesto iza osječkoga NK Proletera s jednim bodom manje. Nakon toga NK Proleter i SFD Slaven ušli su u drugi dio prvenstva s ostalim pobjednicima zona koji se je igrao po kup sustavu i tada je SFD Slaven u četvrtzavršnici ispao od NK Proletera izgubivši obje odigrane utakmice (0:2 i 1:3). U sezoni 1948./49. i u sezoni 1950. godine SFD Slaven natjecao se je u Hrvatskoj ligi a u sezoni 1951. godine natjecao se je u Hrvatskoj ligi Sjever. U sezoni 1952. godine te i u sezoni 1952./53., SFD Slaven opet je sudjelovao u podsaveznome prvenstvu Osječkoga nogometnoga podsaveza (ONP). Kao najbolji klub u tome natjecanju u sezoni 1952./53., osvojivši 1. mjesto s 10 bodova više od drugoplasiranoga vinkovačkoga Dinama i to sa završnim rezultatskim skorom od 20 18 0 2 63:25 36, osigurao si je sudjelovanje u Hrvatsko-slovenskoj ligi za sljedeću sezonu, 1953./54. Na kraju te sezone, 1953./54., SFD Slaven završio je na 4. mjestu, iza zagrebačkoga NK Metalca, NK Ljubljane i varaždinskoga NK Tekstilca, a sa završnim rezultatskim skorom od: 20 8 6 6 46:28 22.

Na godišnjoj skupštini Kluba, održanoj 19. prosinca 1954. godine, SFD Slaven mijenja ime u NK Borovo.

Sljedeće sezone, 1954./55., natječući se u Hrvatsko-slovenskoj ligi, NK Borovo ostvario je odlično 3. mjesto iza NK Splita i NK Rijeke sa skorom od 22 13 1 8 38:25 27. Tada je NK Borovo bio pod vodstvom osječkoga trenera Mije Kiša i postigao je nov uspjeh u nogometnoj sezoni 1955./56. uključenjem u III. nogometnu zonu NSJ u kojoj je osvojio naslov prvaka. Osvajanjem naslova prvaka u III. nogometnoj zoni NSJ NK Borovo otvario si je put u 1. Saveznu ligu ali ne uspijeva proći kvalifikacije te je i nadalje ostao u u zoni. U tim kvalifikacijama iz 1956. godine uz NK Borovo sudjelovale su još i ove momčadi: FK Vardar (Skopje), NK Lokomotiva (Zagreb) i FK Lovćen (Cetinje) a u 1. Saveznu ligu ušli su FK Vardar (Skopje) i NK Lokomotiva (Zagreb). NK Borovo po drugi puta za redom osvaja naslov prvaka III. nogometne zone NSJ u sezoni 1956./57. te opet ulazi u kvalifikacije za 1. Saveznu ligu ali ponovno ne uspijeva izboriti ulazak u najviši razred. Tada, 1957. godine, u kvalifikacijama sudjeluju ove momčadi: NK Željezničar (Sarajevo), NK Split, NK Borovo i FK Radnički (Kragujevac). Na kraju kvalifikacija odlučivala je jedna ponovljena utakmica. Utakmica u kojoj je NK Borovu bilo dovoljno i neriješeno s kragujevačkim Radničkim za ulazak u 1. Saveznu ligu. Prva utakmica u 2. kolu kvalifikacija, kod kuće 23. lipnja 1957. godine, završila je s rezultatom od 2:1 za FK Radnički. Drugu utakmicu u 5. kolu kvalifikacija, u gostima 14. srpnja 1957. godine, dobio je opet Radnički, i to opet s 2:1, no ta utakmica bila je poništena od NSJ zbog toga jer je FK Radnički igrao grubo a sudac te utakmice Angel Petrovski takvu igru tolerirao. Jedinstveni slučaj, zbog grubosti poništene utakmice jugoslavenskoga nogometa završio je istim rezultatom kao i u prvoj i drugoj utakmici jer je i u ponovljenoj utakmici, 4. kolovoza 1957. godine, FK Radnički pobijedio s 2:1 te je time omogućio NK Splitu, uz već plasirani sarajevski NK Željezničar, i to zbog bolje razlike pogodaka, ulazak u 1. Saveznu ligu. Ponovljena utakmica FK Radnički – NK Borovo odigrana je u Kragujevcu pred 5.000 gledatelja. Pogotke na toj utakmici postignuli su Ristić (1:0) i Petrović (2:1, u 83. minuti utakmice) za FK Radnički, a Milan Relić (1:1) za NK Borovo. FK Radnički igrao je u sastavu: Milosavljević, Bušetić, Jakovljević, Petrović, Kujundžić, Ristić, Milošević, Milenković, Skočajić, Vešković i Radovanović. NK Borovo igrao je u sastavu: Djuro Jarić, Stjepan Rastija, Mitrović, Božin, Stevan Becin, Savo Mikulesko, Rudolf Norković, Ivan Gotal, Mile Stamenković, Antun Hajar i Milan Relić. Sudac utakmice bio je Kukonja iz Murske Sobote.

"Sve nade Borovčana sahranjene su sedam minuta prije konca. Desni pomagač Petrović izvrsno je šutirao sa preko 25 metara iskosa, lopta je u luku padala pred gol Borovčana, Jarić je istrčao pri čemu ga je omeo Skočajić. To je bio kraj! Lopta je uletila u mrežu i gledaoci su frenetičnim aplauzom pozdravili pobjedu domaćina i ulazak Splita (!) u Saveznu ligu." (NOVOSTI, Vinkovci, 10. kolovoza 1957. GODINA VI, broj 33 (259), str. 8.)

Sljedeće sezone, 1957./58., NK Borovo opet se natjecao u III. nogometnoj zoni NSJ i na kraju zauzeo je solidno 7. mjesto. NSJ izvršio je reorganizaciju lige 1958. godine i NK Borovo kroz dodatne kvalifikacije ušao je u novouspostavljenu 2. Saveznu ligu Zapad. U ovim dodatnim kvalifikacijama iz 1958. godine NK Borovo bio je u Skupini IV s belišćanskim Proleterom i brčanskim Jedinstvom, odigravši četiri utakmice u kojima je pobijedio u sve četiri, uz razliku pogodaka 28:2 (27. srpnja 1958. godine, Borovo - Proleter 12:1 i 10. kolovoza 1958. godine Proleter - Borovo 1:4, te 30. srpnja 1958. godine, Jedinstvo - Borovo 0:1 i 17. kolovoza 1958. godine Borovo - Jedinstvo 11:0).

Nakon ulaska u 2. Saveznu ligu Zapad u sezoni 1958./59. NK Borovo zauzeo je 11. mjesto te je ispao iz lige. Nova sezona, 1959./60., u Zoni HNS-a donosi uspjeh i 1. mjesto ali NK Borovo ne uspijeva proći zeničkoga NK Čelika u završnici kvalifikacija za ulazak u 2. Saveznu ligu Zapad te je i nadalje ostao u zoni HNS-a. U 1. kolu tih kvalifikacija NK Borovo pobijedio je kod kuće, 3. srpnja 1960. godine, splitskoga Dalmatinca s rezultatom od 3:0 a u drugoj utakmici, u gostima 10. srpnja 1960. godine, izgubio je s 4:3. Dne 17. srpnja 1960. godine odigrana je u Zenici prva utakmica završnice kvalifikacija za ulazak u 2. Saveznu ligu Zapad izmedju NK Čelika i NK Borova. Susret je pratilo oko 10.000 ljubitelja nogometa u Zenici, na starom stadionu "Blatuša", u istoimenome zeničkome naselju. NK Borovo dobro je krenuo i iznenadio domaću momčad povevši s 1:0, pogotkom Obrena Ekmedžića. Dominiravši većinom prvoga dijela utakmice NK Borovo uspješno se nosio s tada jakom momčadi Zeničana ali nije izdržao do kraja utakmice. Drugi dio utakmice bio je u znaku NK Čelika koji je preokrenuo rezultat u svoju korist i pobijedio s 2:1, pogotcima Božidara Maleševića i Alojza Renića. Uzvratnu utakmicu u Borovu naselju, 24. srpnja 1960. godine, na stadionu ‘Borovo’, sudio je prvoligaški nogometni sudac, Beogradjanin Života Vlajić. Utakmica je završila neriješeno (0:0), pod prijepornim okolnostima, a posmatralo ju je i više od 2.000 Zeničana koji su doputovali bodriti svoju momčad u posebno za tu prigodu organiziranome vlaku. U tim dvjema utakmicama NK Borovo igrao je u ovome sastavu: Jordan Gligorijević, Omer Bajramović, Stjepan Rastija, Miodrag Marković, Nikola Backović, Pavao Rajzner, Mile Stamenković, Milan Čop, Ivan Gotal, Ištvan Gordoš i Obren Ekmedžić. Uzvratna utakmica u Borovu naselju protiv NK Čelika bila je i posljednja utakmica Mile Stamenkovića u plavoj majici NK Borova. Sezona 1960./61. još je jedna uspješna sezona i NK Borovo nakon osvajanja 1. mjesta u zoni HNS-a prolazi kvalifikacije i vraća se u 2. Saveznu ligu Zapad. U tim kvalifikacijama bile su dvije skupine iz kojih su pobjednici ulazili u 2. Saveznu ligu Zapad. NK Borovo bio je u skupini B u kojoj su sudjelovali još i: GOŠK (Dubrovnik), Metalac (Zadar), Sloga (Doboj) i Rudar (Kakanj). U 1. kolu NK Borovo izgubio je od kakanjskoga Rudara u gostima s rezultatom od 3:1 a u drugoj utakmici kod kuće, 2. srpnja 1961. godine, pobijedio ga je s 8:0. Potom je NK Borovo u završnici kvalifikacija pobijedio dobojsku Slogu u gostima, s rezultatom od 5:2 i onda kod kuće s rezultatom od 3:1.

Na fotografiji igrači NK Borova, 1967. godine, u 2. Saveznoj ligi. Stoje, s lijeva: Edo Bulić, Tomica Djordjević, Slobodan Nešović, Željko Jurčić, Petar Popović, Babić i Miroslav Šakić. Čuče, s lijeva: Mihnjak, Ivan Gotal, Dragun, Želimir Vilhelm, Zvonko Popović i Rudolf Vilhelm.

Nakon uspješno odigranih kvalifikacijskih utakmica i povratka u 2. Saveznu ligu Zapad, 1960-ih godina pa sve do kraja sezone 1972./73., NK Borovo natjecao se je u 2. Saveznoj ligi Zapad odnosno Sjever. Iz toga razdoblja su i uspjesi iz 1961., 1968. i 1972. godine kada se NK Borovo probija sve do četvrtzavršnice Kupa maršala Tita ali gubi od varaždinskoga Varteksa (0:1, 1961. godine), beogradske Crvene zvezde (0:2, 1968. godine) i zagrebačkoga Dinama (1:2, 1972. godine). Sva tri kluba tih su godina u nastavku natjecanja dospjeli do završnice Kupa maršala Tita. Jedna od zanimljivijih utakmica koju je NK Borovo odigrao u tome razdoblju utakmica je, odigrana u 2. Saveznoj ligi Zapad, iz 1966. godine izmedju NK Borova i NK Čelika. Tu utakmicu sudio je tada najpoznatiji prvoligaški nogometni sudac u Jugoslaviji, Ljubljančanin Lado Jakše. NK Čelik tada se borio s tuzlanskom Slobodom za prvo mjesto u 2. Saveznoj ligi Zapad koje bi im donijelo ulazak u 1. Saveznu ligu a Borovu je to bila šansa za revanš NK Čeliku zbog poraza u kvalifikacijama od prije šest godina. Pred prepunim tribinama stadiona "Borovo", nakon velike borbe, NK Čelik pobijedio je s 1:0 a strijelac jedinoga pogotka na toj utakmici bio je Milorad Lazović, glavom, u 83. minuti utakmice.

Godina 1973. može se smatrati prijelomnom godinom u dotadašnjoj djelatnosti Kluba jer NK Borovo na kraju sezone 1972./73. završio je natjecanje na pretposljednjem, 17., mjestu, te je ispao iz 2. Savezne lige. Konačni rezultatski skor NK Borova u jugoslavenskoj 2. Saveznoj ligi je: odigranih utakmica: 391, pobjeda: 127, neriješenih: 114, izgubljenih: 150, razlika pogodaka: 482:596, bodova: 368. Od tada pa sve do 1991. godine NK Borovo igrao je u Hrvatskoj nogometnoj ligi Sjever odnosno Istok koje su bile 3. stupanj, a nekoliko godina prije raspada Jugoslavije i 4. stupanj piramide natjecanja.

1991. – 2005.

Od 1991. godine i Domovinskoga rata, kada je grad Vukovar bio pod tromjesečnom opsadom te doživio velika razaranja i gubitke života, pa sve do sezone 2005./06. NK Borovo nije djelovao. U Domovinskome ratu poginuli su igrači NK Borova hrvatski branitelji Nikola Živković, Domagoj Čović i Boris Pšenica. Prije početka sezone 2005./06. obnovljen je rad Kluba i tradicija Nogometnoga kluba Borovo nastavlja se.

Nakon obnavljanja djelatnosti Klub je u sezoni 2005./06. natjecateljski uključen u 2. Županijsku nogometnu ligu Vukovarsko-srijemsku - Skupina A, pod imenom HNK Borovo.

2005. –

U 2. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj, HNK Borovo u sezonama 2005./06. i 2006./07. ostvario je dva druga mjesta. Godine 2006. HNK Borovo u završnici kupa Nogometnoga središta Vukovar pobijedio je momčad vukovarskoga HNK Radničkoga. U toj utakmici, koja je odigrana 4. listopada 2006. godine na Gradskome stadionu u Vukovaru, HNK Borovo pobijedio je HNK Radničkoga s rezultatom od 5:1 (strijelci: 1:0 Danijel Spasić, 2:0 Danijel Spasić, 1:2 Mario Rimac, 3:1 Antun Ružek, 4:1 Borisa Finta, 5:1 Vedran Tadić). U svibnju sljedeće godine u poluzavršnici kupa Vukovarsko-srijemske županije HNK Borovo izgubio je na domaćem terenu od županjskoga NK Graničara s rezultatom od 3:0 (pogotke za NK Graničar postigli su Pavličić, 41' i Knežević 63', 75').

U sezoni 2007./08. HNK Borovo, pod vodstvom trenera Vjekoslava Karaule, postiže uspjeh i osvaja 1. mjesto koje mu donosi prijelaz u viši razred natjecanja, 1. Županijsku nogometnu ligu Vukovarsko-srijemsku (5. stupanj piramide Hrvatske nogometne lige). Sezona 2008./09. u 1. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj bila je burna i uz dobar početak na kraju je završena "borbom za opstanak" i plasmanom na 11. mjesto. HNK Borovo je s dvije važne pobjede u predposljednjem i posljednjem kolu prvenstva osigurao ostanak u ligi. Prvo su postigli pobjedu u gostima nad NK Frankopanom iz Rokovaca-Andrijaševaca od 5:3, te nakon toga pobijedili su na domaćem terenu NK Jadrana iz Gunje s 2:1. Zbog proširenja 1. Hrvatske nogometne lige i ostale lige ispod nje morale su biti preuredjene te se nije znalo koliko će momčadi ispasti u niži razred, tri ili četiri, tako je pobjeda nad NK Jadranom iz Gunje u posljednjem kolu prvenstva bila važna i potvrdila je ostanak. Kasnije je liga proširena na 18 klubova i umjesto 4 kluba ispao je samo jedan, posljednjeplasirani NK Slavonac iz Komletinaca. U sezoni 2009./10. HNK Borovo odigrao je samo 17 kola jesenjskoga dijela prvenstva te je zbog nedostatka novčanih sredstava, a prije početka proljetnoga dijela prvenstva, istupio iz daljnjega natjecanja u 1. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj. Zbog toga je HNK Borovo morao početi sezonu 2010./11. u 3. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj NS Vukovar (7. stupanj piramide Hrvatske nogometne lige), vrativši se daklem, tamo gdje je sve počelo daleke 1933. godine, u najniži razred natjecanja.

Na fotografiji HNK Borovo, pobjednik kupa - Nogometnoga središta Vukovar, 2006. godine.

Nakon turbulentne sezone 2009./10. kada je umalo došlo do gašenja kluba problemi i dalje nisu prestajali. Zbog kroničnoga nedostatka financijskih sredstava, koji su za posljedicu imali organizacijske i natjecateljske probleme, klub je bio pod konstantnom stiskom. Neke utakmice u sezoni 2010./11. igrane su s minimalno dozvoljenim brojem igrača (sedam) a jedna utakmica uopće nije odigrana (utakmica 16. kola, HNK Borovo – NK Sloga Pačetin, koja je kasnije registrirana 0:3) jer nije bilo ni sedam igrača. Najveći propust (?) sezone bio je prekršaj kluba u 18. kolu protiv NK Tompojevaca kada su za HNK Borovo nastupila dva igrača za koje je delegat utakmice utvrdio kako nisu osobe za koje su na uvid dostavljene športske iskaznice. Unatoč upozorenja delegata isti su nastupili (!). No, budući se NK Tompojevci nisu žalili utakmica je registrirana postignutim rezultatom od 1:2 a HNK Borovo prijavljen je disciplinskoj komisiji. U 19. kolu došlo je do prijekida utakmice NK Opatovac – HNK Borovo (u 46. minuti, kod rezultata 8:0 za NK Opatovac) zbog toga što je HNK Borovo ostao sa samo šest igrača i to kada se je jedan igrač HNK Borova ozlijedio, te je sukladno čl. 59. PNN HNS-a ta utakmica registrirana rezultatom koji je postignut do prijekida utakmice, 8:0 za NK Opatovac. Sezona 2010./11. u 3. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj NS Vukovar na kraju završena je na posljednjem, osmom, mjestu i to sa rezultatskim skorom od: 21 2 2 17 14:73 7. Klub se donekle stabilizirao u sezoni 2011./12. igrajući i dalje u 3. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj NS Vukovar te završivši tu sezonu na 5. mjestu. Sezonu 2012./13. HNK Borovo završio je na 9. mjestu a sezonu 2013./14. na 6 mjestu, u istoj 3. Županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemskoj NS Vukovar.

Nagrade i priznanja:

1983. godine, NK Borovo dobiva nagradu "Trofej podmladka HNS-a"(1).
1984. godine, Josip Kezdi dobiva nagradu "Trofej podmladka HNS-a".
1991. godine, NK Borovo dobiva Zlatnu plaketu HNS-a za rad s mladjim kategorijama.

Neki od igrača koji su nastupali za Klub:

Firga Popović, Milan Antolković, Blagoje Stanković "Bagi", Aco Arnold, Cuki Konrad, Bela Szabo, Čile Borović, Petar Bešenji, Zvonko Vukelić, Ivica Čović "Ćorkan", Nikola Perlić, Antun Nagyszombaty "Nacika", Tonča Rok, Rudolf Rok, Ratimir Car, Andre Radonić, Lovre Radonić, Ahmed Turković "Bosna", Ivica Švaljek, Jovica Sremac, Ante Lovrić "Baška", Josip Tićak "Joja", Josip Kezdi, Miroslav Šakić, Antun Bambir, Franjo Pakter "Fitilj", Antun Hajar "Kara", Stjepan Rastija, Nikola Jarić, Djuro Jarić, Stevan Becin, Mirko Fišer, Dubravko Dokonal, Petar Popović, Zvonko Popović "Faro", braća Horvat, Ivan Virc "Minda", Jordan Gligorijević, Mile Stamenković, Milan Relić "Mico", Rudolf Norković, Dragan Gocić, Milan Čop, Vinko Bego, Ivan Gotal "Cigo", Miroslav Gotal "Suljo", Ante Tilić, Rudolf Vilhelm "Ruca", Nikola Marjanović "Kiko", Stanislav Karasi, Ratomir Dujković, Milan Bajić, Željko Jurčić, Eduard Bulić "Edo", Žarko Momirski, Branko Skeledžija, Slobodan Nešović, Slobodan Djurica, Savo Djekić, Ivan Vidoš, Željko Mikulić, Miroslav Vardić, Slobodan Letica "Bobo", Davor Puljić, Gordan Gotal "Pinga", Alojzije Lukić, Slavko Baketa, Ivan Polhert, Enes Biogradlija, Josip Biškić, Nikola Živković "Žile", Ante Miše, Velimir Kuprešak, Ivica Tunjić, Siniša Mihajlović "Miha" ...

Bilješka:
(1) Hrvatski Nogometni Savez ustanovio je 10. prosinca 1977. godine "Trofej podmladka HNS-a" i dodjeljuje se svake godine pojedincima i organizacijama odnosno udrugama i institucijama kao nagrada za životno djelo u nogometnom športu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnoga športa u Republici Hrvatskoj. Trofej, "Lik nogometaša", izradjen je u bronci s mramornim postoljem a izradio ga je akademski kipar Marijan Zaradić.

Izvori i daljnje informacije:
HNS-CFF.hr; ZNSVS.info; 50 godina nogometa u Slavoniji, Osijek, 1956.; Godišnjak FSJ 1956/57, FSJ, Beograd, 1957.; Godišnjak FSJ 1957/58, FSJ, Beograd, 1958.; Fudbalski kup Jugoslavije 1947-1974., FSJ, Beograd, 1976.; Sergej Gerc, Crna strana YU nogometa, Centar Gospić, 1982.; Sto Godina Nogometa u Hrvatskoj, NSH, Zagreb, 1983.; 60 godina Radničkog nogometnog kluba "Sloga" Vukovar: 1926-1986, RNK "Sloga" Vukovar, 1986.; Hrvatski Nogometni Savez 1912-1992, HNS, Zagreb, 1992.; Nogometni leksikon, LZMK, Zagreb, 2004.; Ante Duić "Dunja", Borovo: od trnja do zvijezda i ..., Vukovar, 2005.; Vlado Horvat, Vukovarska društva, Gradski muzej Vukovar, 2007.

Napomena:
Materijali s ovih neslužbenih stranica mogu se slobodno uzimati uz uvjet stavljanja poveznice na originalnu stranicu odakle je preuzet članak. Content of this unofficial website can be freely taken with condition of providing link to the original page from where the article is taken.