H

N

K

B

o

r

o

v

o

Naslovna
HNK Borovo
Rezultati
Borovo naselje
Nogomet
Memorijal Blago Zadro

Putokazi.net The most comprehensive list of Croatian links on the Net! Najopširnija lista Hrvatskih linkova na Internetu!


IZ MEDIJA

 VU Novine 18.07.2008.

RAZGOVOR S VJEKOSLAVOM KARAULOM, TRENEROM HRVATSKOG NOGOMETNOG KLUBA "BOROVO"

Prioritet je ulaganje u mlade nadarene igrače

Od samog početka natjecanja u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi ekipa Borova je svake sezone u najužem krugu favorita za ulazak u viši ranga natjecanja, što su ove sezone i potvrdili premoćnim osvajanjem prvog mjesta u plasmanom u Prvu županijsku nogometnu ligu. Uz razliku pogodaka 97:18 i prvog strijelca Borisa Fintu (37 pogodaka), Borovčani su sasvim sigurno zasluženo prvaci ovog ranga natjecanja.

Nakon nekoliko sezona, plasirali ste se u viši rang. Jeste li zadovoljni prikazanom igrom i rezultatima?

I prije samog početka prvenstva HNK Borovo je uz još nekoliko klubova nosio titulu favorita, a smatram kako smo tu titulu i opravdali. Cijele sezone dobro smo igrali, a podatak da imamo najbolji napad i najbolju obranu govori o sigurnosti naše igre i razlici koju smo napravili u odnosu na najbliže pratitelje.

Potrebno osnažiti ekipu

Ima li promjena u igračkom kadru? Hoćete li se pokušati dodatno osnažiti nekim novim igračima ili ćete vjerovati ovim igračima koji su iznijeli najveći teret u protekloj sezoni?

Od samog početka rada nakon obnavljanja kluba pokušali smo prigodu pružiti mladim nadarenim igračima s područja grada. No, čim bi ti igrači dosegnuli odredjenu razinu kvalitete, privukli bi zanimanje klubova iz viših rangova natjecanja. Smatramo kako ulaskom u Prvu županijsku ligu trebamo ojačati ekipu kako bi se mogla nositi s kvalitetnim protivnicima te smo u tu svrhu doveli pet novih igrača s područja grada. Nažalost, klub su napustili Vidaković i Ružek, koji su bili važni igrači protekle sezone. Još uvijek smo u potrazi za kvalitetnim pojačanjima koja bi dodatno osnažila konkurenciju.

Kada su počele pripreme i što još valja napraviti prije početka sezone?

Pripreme su počele 8. srpnja, a završavaju 18. srpnja kada kreće i nova sezona. Naporno radimo na svim segmentima igre, ali i na zahtjevima koje pred nas postavlja Hrvatski nogometni savez u pogledu obaveznog formiranja nekih mlađih kategorija u trenažnom procesu kluba. Najveći problem predstavljaju financije, ali se nadam kako ćemo uspjeti uspješno zatvoriti financijsku konstrukciju.

Kakva su očekivanja uoči početka sezone? Imate li dojam o kvaliteti ostalih protivnika? Pretpostavljam kako je prvenstveni cilj u premijernoj sezoni ostati u ovom rangu natjecanja.

Teško je o tome sada govoriti. Igrali smo prijateljske susrete protiv klubova iz viših rangova natjecanja i u njima dobro prolazili, ali moramo biti svjesni njihove kvalitete i činjenice da smo novaci u ligi. Jedan od velikih upitnika financijski su izdatci koji će biti znatno veći u odnosu na proteklu sezonu. Zato se nadam kako će Povjerenstvo za valorizaciju sportskih rezultata imati na umu rezultate koje smo postigli proteklih godina, a bili smo pobjednici kupa NS Vukovar i sudionici finalnih susreta na području Vukovarsko-srijemske županije. Smatram kako će se to i ostvariti, a nadam se i dolasku sponzora koji bi mogli pomoći klubu, bilo u financijskom ili materijalnom pogledu.

Proteklih sezona uspostavili ste prisne odnose s HNK "Vukovar '91.", imali i igrače s dvojnom registracijom. Jesu li tim odnosom profitirala oba kluba ili je ipak Vukovar '91. prošao bolje?

U svakom smo slučaju za dobru suradnju svih klubova. Smatramo kako dobar igrač mora proći kvalitetnu školu nogometa, a u tom pogledu Vukovar '91. je na prvom mjestu. Želja nam je bila da se igrači Vukovara, koji završe juniorski staž i udju u „kritične godine“, dodju kaliti kod nas prije nastavka karijere. Nismo uspjeli do kraja realizirati plan, ali suradnju svakako možemo poboljšati. Nadam se kako će novo vodstvo kluba uspjeti produbiti te odnose na obostrano zadovoljstvo.

Dovoljno nadarenih igrača

Imate li dojam kako se ne pruža dovoljno prigoda mladim nadarenim igračima? HNK „Vukovar '91.“ ima viceprvake države u juniorskoj konkurenciji, a rijetko koji igrač uspije pokucati na vrata prve ekipe. Treba li pružiti prigodu tim igračima i riskirati jednu sezonu radi njihove afirmacije?

Slažem se, ali postoji problem igranja u 2. HNL koja je iznimno kvalitetna i mladi igrači, koji izlaze iz juniorskog staža, često ne mogu pokazati svoje realne kvalitete. Upravo zato je važna suradnja s nižerangiranim klubovima koji mogu pružiti prigodu tim igračima u godinama koje su najvažnije za njihov razvoj. Postojao je i problem nedovoljno kvalitetnih uvjeta za mladje kategorije nakon kojih igrači ne mogu adekvatno odgovoriti na zahtjeve drugoligaškog natjecanja. Smatram da na području grada i uže okolice postoji dovoljan broj kvalitetnih igrača, no s njima treba kvalitetno raditi kako bi dosegli puni potencijal.

U razgovoru s trenerima s područja grada stječe se dojam kako Vukovar ima prevelik broj klubova s obzirom na materijalnu situaciju i fond igrača.

Pozitivno je što su klubovi, koju su postojali prije Domovinskog rata, obnovili svoj rad. Iako se stječe dojam kako ima prevelik broj klubova, moram istaknutu kako su upravo ti „mali“ klubovi jedni od nositelja društvenih događanja u svojim sredinama i kao takvi vrlo bitni. Kad govorimo o seniorima, kvaliteta će uvijek „isplivati“, a što se tiče mladjih kategorija, bitno je da svi igrači, koji pokažu kako svojim talentom iskaču od ostalih, završe u HNK Vukovar '91. kako bi dalje unaprijedili svoj igrački razvoj. Uostalom, oni igrači koji u seniorskoj konkurenciji ne pokažu kako su za visoke domete, ipak ostaju pri sportu i izrastaju u zdrave mlade osobe. Zanimanje za nogomet u gradu svakako postoji, ali se moraju riješiti i ostali problemi poput infrastrukture koja bi pratila naše rezultate. Što se tiče HNK Borovo, oformljena je navijačka skupina koja nas redovito prati, a sve je veći i broj navijača koji nazoče našim ogledima.

Siniša Đurić


 VU Novine 18.04.2008.

Derbi pripao Borovu

U 15. kolu 2. ŽNL NS Vukovar sastale su se dvije vodeće ekipe na ljestvici i glavni kandidati za ulazak u viši rang natjecanja, HNK «Radnički» i HNK «Borovo». Vremenske (ne)prilike, koje su bile povoljnije za vaterpolo, nisu omele velik broj nogometnih zaljubljenika koji su pohodili stadion na Trokutu. Nakon početnog ispitivanja snaga i privikavanja na težak teren, Radnički je poveo u 30. minuti s(p)retnim pogotkom Adama Gašparovića. Borovo izjednačuje pred sam kraj prvog dijela preko Borisa Molnara, a sa 1:1 odlazi se i na odmor. U nastavku susreta slijedi preokret Borovčana golovima Dragana Ištuka (1:2) i Borisa Finte (1:3).

Izjave trenera:

Vjekoslav Karaula (HNK Borovo):
- Smatram da smo zasluženo slavili u ovom susretu. Pripremali smo se vrlo ozbiljno jer smo od reaktivacije kluba zauzeli dva druga mjesta i sada želimo učiniti još jedan korak više. Iako imamo 4 boda prednosti, ne možemo se opustiti jer je Radnički ozbiljna ekipa i do kraja prvenstva nam predstoji ozbiljno raditi kako bismo ostvarili cilj – naslov prvaka 2. ŽNL.

Željko Mažar (HNK Radnički):
- Prije svega smo svoju prigodu propustili porazom u Bapskoj, koji je došao u najnezgodnije vrijeme, prije derbija s Borovom. Dobro smo ušli u susret i odigrali prilično kvalitetno, no imali smo nesreću da primimo pogodak pred sam kraj prvog poluvremena i sigurno da nas je to dosta dekoncentriralo. Nakon naše propuštene prilike Borovo je realiziralo kontru i to je presudilo. Čestitke igračima Borova, a mojim igračima zaista ne mogu ništa prigovoriti.

Siniša Đurić


 Index.hr 29.05.2007.

Oproštaj Siniše Mihajlovića uz zvijezde talijanskog nogometa

SINOĆ je novosadski stadion "Karadjordje" bio poprištem velikog spektakla - od aktivnog igranja nogometa oprostio se Siniša Mihajlović i to uz velike zvijezde talijanskog nogometa. Mihajlović je u svojoj karijeri odigrao više od 400 utakmica i to za Borovo, Vojvodinu, Crvenu zvezdu, Romu, Sampdoriju, Lazio i Inter.

Svoj posljednji susret u karijeri odigrao je upravo na stadionu na kojem je i počeo svoju karijeru 1988. godine. Na suprotstavljenim stranama sinoć su igrali "Mihini prijatelji" i Inter. Mihajlović je na teren ušao u 11. minuti budući da je taj broj najčešće imao na svom dresu. Prvo je poluvrijeme igrao za Inter dok je drugo poluvrijeme igrao za "svoje" prijatelje. Utakmica je završila rezultat 6:5 za Inter, a po dva gola za "crno-plave" postigli su i Mihajlovićevi sinovi Dušan i Miroslav.

Na golu "njegovih" prijatelja neko je vrijeme bio poznati košarkaš Vlade Divac, koji je, kako piše B92, pokazao zavidne kvalitete.

Za Inter su nastupili Zlatan Ibrahimović, Figo, Walter Samuel, Marko Materrazia, Santiago Solari, Dejan Stanković, Patrick Vieira, Mancini, i drugi, dok su za "Mihine prijatelje" između ostalih, nastupili Hristo Stojičkov, Predrag Mijatović, Dragan Stojković Piksi, Fernando Kouto, Angelo Peruzzi, Vincenzo Montela, Simone Inzaghi, Pippo Inzaghi, Vlade Divac...

Strijelci za Inter bili su Stanković, Miroslav Mihajlović 2, Mancini, Dušan Mihajlović 2, a za "Mihine prijatelje" Predrag Mijatović, Siniša Mihajlović, Signori, Vorkapić, plus poklon gol.

U poluvremenu susreta Mihajloviću su uručena brojna priznanja za njegovu dvadesetogodišnju uspješnu nogometnu karijeru. Na kraju susreta Mihajlović je u pratnji sinova istrčao počasni krug i pozdravio publiku, nakon čega je priredjen veliki vatromet.

"Drago mi je što sam ovu utakmicu odigrao u Novom Sadu. Ima puno razloga što je došlo do toga. Prvi je što sam ovdje počeo karijeru, drugi što mi u ovom gradu žive roditelji i brojna rodbina, treći što ovaj grad nosim u srcu. obitelji porodici, prijateljima, roditeljima i svima vama koji ste bili uz mene kada mi je bilo teško u karijeri. Mislim da sam na najljepši način prezentirao našu zemlju svih ovih godina. Sretan sam što će prihod od ove utakmice ići u humanitarne svrhe, za dječje selo u Sremskoj Kamenici i sportaše invalide Novog Sada" - rekao je Mihajlović za Blic nakon utakmice.

List piše i kako je Inter u humanitarne svrhe donirao 90.000 eura.

A.H.


 HRV 11.05.2007.

POLUFINALE KUPA Vukovarsko-srijemske županije

Poraz Borova u polufinalu Kupa

Nogometaši ''Borova'' poraženi su u polufinalu kupa Vukovarsko-srijemske županije na domaćem terenu od NK ''Graničar'' iz Županje rezultatom 3:0. Pogotke za ''Graničar'' postigli su Pavličić (41') i Knežević (63' i 75'). U finalu ovog natjecanja će se sastati ''Graničar'' i ''Zrinski'' iz Tordinaca.

HNK ''Borovo''

Lončar, Bilandžić (od 75' Mažar), Vidaković, Matošević, Konjević, Molnar, Radjenović, Ištuk (od 75' Veselinović), Živković (od 78' Jurković), Finta, Bilušković (od 46' Pavletić)

Siniša Đurić


 VU Novine 06.10.2006.

FINALE KUPA NS VUKOVAR

Borovo pobijedilo Radnički s 5:1

U finalu kupa Nogometnog središta Vukovar na Gradskom stadionu u Vukovaru u srijedu 4. listopada susreli su se gradski rivali iz 2. županijske lige HNK ''Borovo'' i HNK ''Radnički''. Pred ispunjenim tribinama igrači jedne i druge momčadi su prikazali dopadljiv i borben nogomet.

Žuti za HNK Radnički

Nakon početnog odmjeravanja snaga i prilika na obje strane prvi u vodstvo u 17. minuti dolaze igrači HNK ''Borovo'' zgoditkom Danijela Spasića nakon pogreške protivničke obrane. Isti igrač je bio uspješan i u 20. minuti i tako povisio prednost svoga kluba na 2:0, a tim rezultatom se otišlo na poluvrijeme.
Prvo veće uzbudjenje u drugom dijelu je isključenje Marka Moravčića nakon drugog žutog kartona kojim HNK ''Radnički'' ostaje sa igračem manje.

3:1 u 76. minuti

No, ta činjenica kao da je dala poticaj igračima ''Radničkog'' koji sa 10 igrača preuzimaju terensku inicijativu i u 55. minuti smanjuju prednost protivnika na 2:1 pogotkom Maria Rimca. U jeku napada i pokušaja ''Radničkog'' da izjednači rezultat, Antun Režak koristi pogrešku protivničke ekipe i povisuje rezultat na 3:1 u 76. minuti. Nakon toga igra HNK ''Radničkog'' se raspala te golovima Borisa Finte i Vedrana Tadića ''Borovo'' postavlja konačni rezultat 5:1.

Siniša Đurić


IZ MEDIJA

 VU Novine 11.08.2006.

HNK 'BOROVO'

Ambiciozno u novu sezonu

HNK 'Borovo' se do posljednjih kola protekle sezone borio za plasman u viši rang natjecanja. Pavle Marošičević, dopredsjednik Kluba je izrazio zadovoljstvo rezultatima u protekloj sezoni te nam je iznio ciljeve uprave i stručnog stožera.

Favorit za viši rang natjecanja

Izuzetno smo zadovoljni rezultatima u protekloj sezoni. S obzirom da smo krenuli s radom u lipnju prošle godine te smo okupili mladi igrački kadar, smatramo da je sezona za nas vrlo uspješna, jer smo bili jedni od kandidata za prvo mjesto u 2. Županijskoj nogometnoj ligi. Imamo vrlo mlad i perspektivan igrački kadar na čelu s trenerom Vjekom Karaulom, koji nam i ove sezone jamči borbu za sam vrh ljestvice. Zadržali smo sve igrače koji su protekle sezone izdržali najveći teret u natjecanju i smatramo da smo, gledajući snagu ostalih klubova u ligi, najveći favoriti za viši rang natjecanja. Što se tiče pojačanja za sljedeću sezonu, mislimo kako je postojeći igrački kadar sasvim dovoljan za ispunjenje ciljeva koje smo si postavili.

Poziv djeci

U novu sezonu nogometaši HNK 'Borovo', ulaze vrlo ambiciozno, što su i pokazali rezultati pripremnih utakmica.

Pripremno razdoblje smo iskoristili za podizanje forme i uigravanje ekipe. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice u kojima smo pobijedili 'Srijemca' u Ilači 3:2, 'Vupik' 10:3 i izuzetno jaku ekipu 'Mladosti' iz Antina 4:2. Sa ekipom 'Vuteks-sloge' smo igrali neriješeno 2:2 i izuzetno smo zadovoljni prikazanom igrom na toj utakmici, budući da smo igrali protiv kluba koji je jedan od favorita u 1. Županijskoj nogometnoj ligi.

Budući da je Klub s radom počeo prošle sezone, od mlađih selekcija treniraju samo djeca juniorskog uzrasta. Kako je želja osnovati i druge kategorije, iz kluba pozivaju svu djecu '90. godišta i mlađe da dođu u prostorije HNK 'Borovo' kako bi imali uvid o broju zainteresiranih s kojima će od jeseni krenuti u trenažni proces. Uoči početka nove sezone, Marošičević je pozvao sve gledatelje da dođu i podrže Klub, budući da su svojim igrama pokazali kako će i ove godine biti glavni kandidati za prvo mjesto u 2. Županijskoj nogometnoj ligi.

Siniša Đurić


 VU Novine 28.04.2006.

Borovo bolje od izravnog suparnika

Borovo - Zrinski 4:1

Na stadionu u Borovu naselju odigrana je derbi utakmica u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi skupini "A" u kojoj je domaćin Borovo, drugoplasirani na ljestvici, pobijedio prvu ekipu prvenstva Zrinski. Ovom pobjedom Borovo se Zrinskom približio na samo bod razlike, isto kao i Slavonac iz Komletinaca. Iako je rezultat uvjerljiv 4:1, nije sve išlo glatko, naime gosti su nakon prvih 45 minuta imali vodstvo od 0:1. Trener Borova Vjekoslav Karaula ističe kako je utakmica bila teška ali je izrazio i zadovoljstvo ostvarenom pobjedom.

Utakmica protiv Zrinskog bila je za Borovo psihološki teška s obzirom da je ekipa mlada s prosjekom tek nešto više od 20 godina. Ta je ekipa kratko vrijeme zajedno (manje od godinu dana) ali je pokazala kvalitetu a do izražaja je došao i dosadašnji rad u Klubu koji je osigurao visok plasman ove ekipe. Utakmica je bila preteška, pokušali smo najviše raditi na psihološkom dijelu kako bismo ekipu pripremili što kvalitetnije i bolje znajući da ekipa Zrinskog ima nekoliko starijih i iskusnih igrača koji su prošli i prvoligaška i drugoligaška natjecanja. Pripremali smo se cijeli tjedan i na kraju smo uspjeli. Da je važno za ovu ekipu da bude psihološki stabilna, pokazalo se u prvom dijelu kada je Zrinski imao vodstvo od 0:1 ali isto tako znajući dobru pripremljenost moje ekipe znao sam da drugo poluvrijeme treba biti prijelomnica i na taktičkom i na tehničkom planu da bismo uspjeli doći do pobjede. Tako smo i koncipirali igru, sasvim oprezno u početku. Međutim, niti uvjeti nisu bili najbolji, teren je neravan a za ovu mladu ekipu koja je tehnički educirana pokazao se kao nedostatak. U drugom dijelu smo pokazali što možemo, uspostavili smo ritam, loptu spustili na podlogu i onda je bilo samo pitanje kada ćemo doći do rezultata koji smo priželjkivali. Uspjeli smo a i suparnik nam je odao priznanje vezano za ono što se događalo na samom terenu.

Tko je u boljoj poziciji od tri vodeće ekipe (Zrinski 55, Borovo 54, Slavonac 54 boda)?

Kada sam preuzeo ekipu nije bio imperativ osvajanje prvog mjesta ove natjecateljske sezone. Jasno, s obzirom da visoko kotiramo na tablici pokazale su se i želje i ambicije i ako uspijemo postići plasman u viši rang bit će to vrijedan rezultat. Do kraja prvenstva je još sedam kola i sve ekipe imaju ponekog teškog protivnika ali Zrinski ima nešto lakši raspored s tim da idu na gostovanje u Komletince, a Slavonac iz Komletinaca ima najteži raspored između ove tri ekipe. Borovo isto tako ima teško gostovanje u Borovu protiv Sloge no uz maksimalni angažman mogli bi proći. Budući da treba dobiti sve utakmice da bi se rezultat ostvario bit će vrlo važna psihološka situacija mlade ekipe. Ako Borovo ne uspije, nećemo žaliti, nego ekipu zadržati i pojačati a cilj ostvariti sljedeće godine ali nećemo i ne želimo propustiti prigodu koja nam se sada pruža, zaključio je Karaula.

Janoš Kery


IZ MEDIJA

 VU Novine 15.07.2006.

Čulig: Ne želimo remetiti rad Vukovaru '91.

U Vukovaru je održana obnoviteljska skupština HNK «Borovo». Za predsjednika je izabran Antun Čulig, dopredsjednik je Pavle Marošičević dok je športski tajnik Jozo Budim.

«Borovo» nije klub koji je osnovan danas, on je djelovao prije rata i ovo je obnavljanje djelovanja kluba koji je prija rata imao svoj stadion, svoj imidž. «Borovo» je tada igralo u Drugoj ligi, dužni smo kao građani vratiti to ime Klubu. «Borovo» neće biti odmah u Drugoj ligi ali u dogledno vrijeme će imati isti tretman kao i prije, rekao je predsjednik Kluba Antun Čulig te dodao: - Meni je pripala čast biti predsjednik Kluba i vjerujem da ću doprinijeti da taj klub ima dovoljno financijskih sredstava. Vjerujem da će građani Vukovara a posebno kombinat Borovo izaći u susret i pomoći, a borba je kao i svih klubova da nađemo sponzora kako bi i ti igrači znali za čega i graju i kako bi postigli rezultat koji je nama jako važan.

  Čulig je također napomenuo da ne želi remetiti rad niti Vukovaru '91. niti bilo kojem klubu na području Županije.

Mi ćemo sigurno igrati u dane kada Vukovar '91. ne igra i građani će imati priliku izaći na utakmicu. Tradicija Borova se mora obnoviti i mislimo da ćemo to u cijelosti uspjeti, zaključio je Čulig.

Pozvali mlade igrače

Dopredsjednik kluba Pavle Marošičević kaže kako je ta ideja prisutna neko vrijeme:

Ona je postojala i prije godinu dana ali smo tada shvatili da nije vrijeme pokrenuti klub. Sada se stječu uvjeti da klub krene i nadam se da ćemo imati uspjeha. Što se tiće igrača njih će biti, i sada iz HNK «Vukovar» izlazi nekoliko juniora koji neće imati status prvotimca i oni će morati negdje igrati, a takvim igračima ćemo mi omogućiti igrati. Nadam se da ćemo, s obzirom na strukturu ljudi koji su se angažirali u ovom klubu, uspjeti u namjeri da Klub uspije. Nadam se da će biti razumijevanja i to je kao politika, kako radite tako se vraća, a mi imamo ekipu koja će posao podijeliti između sebe a ne da se svali posao na dva-tri čovjeka.

Marošičević očekuje uključenje u Drugu ŽNL.

Vidjet ćemo koliko će nam se djece prijaviti. Vrata su otvorena svim kategorijama a omogućit ćemo im treniranje i prijepodne i poslijepodne, zaključio je.

Športski tajnik kluba Jozo Budim tvrdi kako igrači neće biti problem.

Pozivam sve mlade igrače s područja Županije da se obrate u naš klub. Mi smo spremni sve primiti. U rad Kluba smo uključili vrhunskog stručnjaka, a riječ je o treneru Željku Mažaru.

Budim je obavio razgovor s nekolicinom igrača i vrlo je optimističan.

Ne bih s imenima, ali sam do sada obavio razgovor s 18 poznatih nogometnih imena i jako su zainteresirani za naš klub. Kada su doznali da je Mažar trener mnogi su izrazili želju pristupiti Klubu. Mislim da će biti još velikog zanimanja za Klub. Pozivam sve mlade igrače na naš stadion, bit ćć svi primljeni i svima ćemo udovoljiti, zaključio je Budim. Novoizabrana uprava Kluba sigurna je u uspjeh, nadaju se nastupu u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi a svoje će utakmice igrati na stadionu u Borovu naselju.

Janoš Kery


IZ KNJIGA

1. HŠK Gradjanski u Borovu 1936.

25. 7. 1936. SK Bata Borovo – Gradjanski Zagreb 1:1
26. 7. 1936. SK Bata Borovo – Gradjanski Zagreb 0:1

ŠPORT U BOROVU

Kad je prije nekoliko tjedni bečki Rapid boravio u Zlinu i ondje sa SK Bata postigao samo neodlučen rezultat, sve bečke novine pisale su čudesa o onome, što su Rapidovci vidjeli u ‘čarobnome Zlinu’. Ipak, nije to bilo neko otkriće! Gradjanski je već ranije bio gost Bate u Zlinu i mogao se uvjeriti o svemu onome, što su tek sada bečke novine ‘otkrile’… No nije potrebno, da naši ljudi odu u daleki Zlin, jer Bata imade i kod nas svoj Zlin, a taj se zove Borovo. Ko je bio, bilo kao posmatrač, bilo kao športaš u Borovu, taj je imao dostatno prilike, da se divi izvanrednoj organizaciji i neobičnoj vitalnoj snazi, koja dominira u našem Manchesteru – Borovu.

Nije samo veliki uspon Borova koji pobudjuje udivljenje i pažnju. Nama športašima, u prvom redu imponira onaj športski duh, kojim odiše taj veliki tvornički grad. Jer u Borovu znade se vrlo dobro, da kraj napornog rada tijelo radnika i činovnika treba i sportske razonode i izvršivanje zdravih grana športa. Za takovo idealno naziranje ide najveća hvala generalnog direktora tog velikog poduzeća g. Tomu Maksimovića, koji je znao u jednakoj mjeri podići Borovo, kao što je znao stvoriti ondje i jedan sasvim prvorazredni team, koji sa svojim rezultatima postizava najveću pažnju i priznanje. Nije li dostatno da se napomene samo posljednje pobjede SK Bate nad prvakom Srednje Europe bečkom Austriom i bivsim državnim prvakom BSK?

Nije nikakova tajna, da SK Bata u Borovu pretstavlja team prve klase u kontinentalnome smislu riječi, te da bi ta momčad zacijelo i u nacionalnoj ligi zapremala počasno mjesto. Bilo kako mu drago, Borovo ne bi bilo mjesto, gdje bi klubovi popravljali svoju goaldiferenciju, već sasvim naprotiv! Svi dosadašnji rezultati – koje kao kruna resi sjajna 3:1 pobjeda nad bečkom Austriom – potkrepljuju našu tvrdnju.

Gosp. Generalni director Toma Maksimović, koji je inicijator zdravog športskog rada u Borovu, imade u gg. Nedi Kondiću i Miji Jankoviću dva predana pomagača, koji se brinu oko uzdržavanja i procvata današnje jake nogometne momčadi. Da je rad ispravan i da bazira na solidnim temeljima, svjedoče i opet rezultati, a uz to i divna disciplina i drugarstvo, koje vlada u športskim redovima SK Bate.

Dok u mnogim drugim velikim poduzećima imadu smisla samo za što izdašnije iscrpljivanje radne i činovničke snage, a športsko djelovanje ne samo što se ne podupire, već naprotiv, brani, dotle u Borovu sasvim po engleskom uzoru znade, što je ‘fair play’ prema činovniku i radniku. Njima se pruža ‘zraka i igre’, daje im se mogućnost športskog djelovanja i razvitka prema najmodernijim zahtjevima športske higijene. Zato mi športaši držimo, da nije na odmet, što i na ovome mjestu podvlačimo zasluge generalnog direktora gosp. T. Maksimovića i njegovih pomagača, oko promicanja i razvitka športske ideje u najvećem našem tvorničkom gradu Borovu, te da im na taj način iskažemo naše dužno poštovanje i priznanje za njihov najispravniji športski rad.

‘Hrvatski Nogometni Šport 1911-1938
U spomenici 1. Hrvatskog Gradjanskog Športskog Kluba’, Uredio i izdao Jozo Jakopić, 1938.

ŠPORTSKI KLUB “BATA” BOROVO

Početkom 1934. god.(1) nekoliko mladih športaša okupljenih oko današnjeg pretsjed. i direktora tvornice Bata g. Tome Maksimovića, udarili su temelj Bata Šport Klubu. Klub iako bez “zvijezda”, već u prvoj godini svoga djelovanja osvaja titulu prvaka provincije ONP-a. Kao prvak provincije klub se i dalje bori za naslov prvaka ONP-a, ali mlada i nerutinirana momčad Bate nije mogla izdržati tolike naporne utakmice te se plasirala na V. mjesto u I. razredu.

Danas je momčad Bate potpuno renovirana, te polazi u borbu sa mnogo izgleda u uspjeh, te da će konačno i zauzeti ono mjesto koje joj zapravo po snazi i pripada.

Bata posjeduje svoj vlastiti stadion koji je nesumnjivo jedan od najljepših u državi. Osim nogometne, aktivne su još slijedeće sekcije: tenis, hazena i table-tenis.

Današnji pretsjednik kluba g. direktor Toma Maksimović, koji je ujedno i pretsjednik općine Borovo, radi najviše za što bolji napredak kluba, kojega vodi.

Pretsjednik S. K. Bata, Borovo, poznat je sa svoje velike ljubavi prema svim granama športa, a izvrstan je poznavaoc nogometa. Zagrebačkim klubovima, a specijalno Gradjanskom ostao je u nezaboravnoj uspomeni prigodom gostovanja 1927. kod Bate u Zlinu.

I riječju i djelom pomagao je i pomaže športaše i sve one koji se bave oko športa.

Kako je danas “Bata” Borovo član I. razreda O. N. P-a, to je od najveće koristi po sve klubove tog potsaveza. I što se tiče financijalne strane, a da o športskoj i ne pišemo.

Klub, koji ima za pretsjednika svestrano naobraženog, uvaženog i opće poštovanog vodju, takovom klubu je osigurana najbolja budućnost.

Uvrstili smo i klub “Bata” Borovo u naš zagrebački Almanah, jer “Bata” je naš, pa bio u kojem kraju ili gradu naše domovine.

ŠPORTSKI ALMANAH GRADA ZAGREBA
Knjigu napisao i uredio Emil Perška, Tiskara Merkantile (Jutriša i Sedmak) Zagreb, 1935., str. 131.

Cibalia – SK Bata, 1944.

U proljeće 1944. godine igrana je kvalifikacijska utakmica za ulazak u 1. Hrvatsku ligu izmedju borovskog SK ‘Bata’ i vinkovačog NK ‘Cibalia’. Datum više ne pamtim, ali, kao da se sve zbiva danas, pamtim nevjerojatne dogodovštine što su se zbile te davne nedjelje, prije 60 godina. Da je navijačkog ludila bilo i tada, u jednom tragičnom vremenu, najbolje potvrdjuje ovaj nesvakidašnji dogadjaj.

Navijačka nesnošljivost izmedju Vinkovčana i Borovaca tada je dovedena do usijanja. Igrala se utakmica u Vinkovcima, a iz Borova Naselja u Vinkovce su se vlakom uputile stotine navijača. Ti su borovski navijači bili ‘pojačani’ odredom hrvatskih pilota što su u Borovu Naselju bili na odmoru – kamo su došli s ruske fronte. Bili su to pravi ratni fakini i što se ono kaže premazani svim mastima, prošli sve i svašta i bili neustrašivi pustolovi. I oni su, dakle, pošli s borovskim navijačima tim istim vlakom u Vinkovce. Vojska gotovo uvijek navija protiv domaćih timova, tako je uvijek bilo – prije i sada. A ta slučajno stacionirana vojska u Borovu Naselju, eto, navija za borovske plave protiv ‘Cibalije’. Utakmica je odigrana u teškoj atmosferi, s puno incidenata, a na kraju se dogodila nezapamćena navijačka tučnjava. Razbijenih glava, prozora, ozlijedjenih i premlaćenih bilo je na desetke. Borovci su se povlačili prema vinkovačkom kolodvoru, a s njima i spomenuti piloti. Do največeg okršaja došlo je pred samim starim vinkovačkim kolodvorom. Tadašnjeg zloglasnog šefa policije, Tolja, takodjer su pretukli borovski navijači. Ozlijedjeni su odvozeni u bolnicu. Oko kolodvora je vladala pustoš. A kad je vlak pošao za Borovo Naselje, netko je od onih pilota zapucao iz šmajsera po staničnom krovu. Gotovo zaboravih: utakmica je završila pobjedom borovskog kluba 2:0, a oba je zgoditka postigao Nikola Perlić.

Ali, ne leži vraže: utakmica biva poništena; izbija nevidjeni skandal i odredjuje se nova utakmica – ponovno u Vinkovcima. No, ovoga puta utakmica se igra bez publike, a sa strane vojska brani pristup znatiželjnicima. Na terenu su samo igrači, suci, treneri i liječnici. Svuda oko igrališta vojska, a utakmica ponovno završava rezultatom 2:0 za Borovo Naselje. Ako me ne vara sjećanje, i u toj utakmici N. Perlić postiže zgoditke. Tada je bio na vrhuncu svoje nogometne karijere, iako su mu tada 32. godine. Ali, u jesen 1944. godine liga više nije započela – rat se bližio svome kraju. O toj se utakmici godinama pričalo jer se u nas tako što nikad nije dogodilo. Jedne davne godine, u jednoj veseloj noći u negdašnjem Domu tehnike, Perlić je pričao da se ne sjeća da je na bilo kojoj utakmici pretrpio toliko straha kao na toj vinkovačkoj pri kraju II. Svjetskog rata. Teško je ovako, vračajući se u prošlost, nakon više od 60 godina, pamtiti niz pojedinosti. Ali, trudim se da iz svog sjećanja izvučem sve ono što se tada dogadjalo u Borovu Naselju.

I, još nešto; to vrijeme, od 1941. do 1945. godine mora ostati zabilježeno – jer četiri godine u postojanju jednoga radničkog naselja, do tada i poslije, najmodernijeg u nas, koji nije doživio starost već je umro mlad, dugo je vremensko razdoblje.

‘Borovo: Od trnja do zvijezda I...’
Ante Duić ‘Dunja’, BOROVO-PC, ŠKOLSKA KNJIGA d.d., 2005., str. 65.-66.

Borovo kao Lovćen

Osim Karlovca i Branika u kvalifikacijama za ulazak u Drugu ligu zapad te godine igrao je još jedan par - Borovo i Čelik. Prvu utakmicu u Zenici Čelik je dobio 2:1, i Borovčani su se nadali da će taj rezultat uspjeti nadoknaditi u revanšu na svom terenu. Računica se, medjutim pokazala pogrešnom: susret je završen bez golova, a poslije utakmice NK Borovo izdao je saopćenje u kojem se pored ostalog kaže da ih je sudac Vlajić debelo oštetio jer nije priznao navodno regularan gol Rajznera i svirao najstrožu kaznu za domaće kad je Stijović krvnički oborio Stamenkovića u šesnaestercu. Borovčani su upozorili i na vandalski ispad gostujućeg igraća Relića koji je teško povrijedio Gotala udarivši ga špicom kopačke u koljeno. Relić je inače bio igrač Hajduka, pa su iz Borova konstatirali da je Čelik kupio Relića samo za kvalifikacije.

Optužbe u saopćenju bile su prilično oštre, a argumenti dovoljni za pokretanje istrage. Dvojica povrijedjenih igrača tog kluba bili su u bolnici, a izvjestioci, oni neutralniji, jasno su i glasno napisali da je sudac Vlajić utjecao na rezultat i oštetio domaću momčad.

Bilo je mnogo sličnosti izmedju utakmice u Borovu i one nešto ranije u Cetinju takodjer u kvalifikacijama. I tamo je domaćin oštečen iako mu je trebala minimalna pobjeda, i otuda su stigli žestoki prigovori na adresu suca i konačno, i tamo je kao i u Borovu u gledalištu bio M. Lišanin samo onda u svojstvu sekretara UO NSJ., a sada kao predsjednik takmičarske komisije. Iz Borova je isto kao i iz Cetinja pogled javnosti bio uperen čovjeka od kojeg se zbog funkcije očekivalo da kaže koju riječ o regularnosti utakmice. No, dok je poslije utakmice u Cetinju Lišanin uzeo u zaštitu suca Lemešića, poslije utakmice u Borovu nije se oglasio. Vjerojatno zato što je onaj tko se jednom opeče postaje oprezan, iako postoje i druge neslužbene varijante.

Bez obzira na sve Borovo je ostalo u nižem rangu natjecanja a Čelik je pod sumnjivim okolnostima postao drugoligaš. Kao kruna svemu stigao je na upit Borovčanima – hoće li se žaliti – odgovor takodjer u smislu pitanja – kome da se žalimo: predsjednik Takmičarske komisije gledao je utakmicu i ničim nije pokazao da je vidio ono što su vidjeli gledaoci. Ceh je, da bi bio vuk sit i ovce na broju, platio samo Relić koji je nedugo poslije utakmice u Borovu doživotno kažnjen, da bi mu kad je valjda satisfakcija postignuta, kazna bila smanjena na godinu dana zabrane igranja.

CRNA STRANA YU NOGOMETA
Sergej Gerc, Centar Gospić, 1982., str. 75.-76.

ZAŠTO URLAMO NA STADIONU?

Jedan od razloga svakako je i u tome što se to od nas očekuje. Tko očekuje? Pa, očekujemo jedni od drugih i sami od sebe. Bilo bi nam i neugodno i tjeskobno da na stadionu vlada tišina i nekakav red, jer bi se to doimalo krajnje neprirodno. Dapače, postoji čak i izreka koja tu situaciju opisuje: kad se želi kazati kako je publika na nekoj utakmici bila tiha, što znači ugodna za igrače i štetna za igru, onda se kaže da je to bila kazališna publika.

Time se, dakako, ne misli kazati ništa loše o kazalištu; želi se samo reći da se u teatru ljudi ponašaju drugačije nego na stadionima i da nije dobro na stadionu šutjeti, kao što ne bi bilo dobro u kazalištu vikati. Ali zašto to nije dobro? Kakva je razlika izmedju kazališta i sportske utakmice? Zar i jedno i drugo nije predstava, zar se u oba slučaja pred gledateljevim očima ne odvija drama?

Dakako da je i jedno i drugo predstava, dakako da je oboje drama, ali očito postoji i nekakva bitna razlika. Ta razlika, očito, ne može biti samo konvencionalna, ne može joj, naime, uzrok biti to što se kazališne predstave (barem u načelu) igraju u zatvorenom prostoru, a sportske (barem u načelu) na otvorenom. Jer, i jedno i drugo započelo je svoj život (još u staroj Grčkoj) pod vedrim nebom, pa je čak bilo povezano i time što su se naizmjence priredjivale sportske i teatsrske priredbe. Ukratko, mi se ne vladamo različito na stadionu i u kazalištu zato što su nas tako naučili, nego što se na ta dva mjesta odigravaju različite stvari.

Vidi se to već po odnosu prikazivača (igrača, glumaca) i publike. U kazalištu prikazivači znajuishod priče koju prikazuju, dok ga na utakmici ne znaju. U teatru je taj ishod zadan tekstom drame, pa zato onaj lik kojem je pisac namijenio da umre, taj će i umrijeti, a kome je namijenio da se oženi, taj će se i oženiti, i tu vrdanja nema. Vrijedi to čak i za komediju dell'arte, koja nema teksta, ali se ishod svejedno unaprijed zna. Na utakmici se ništa ne zna unaprijed, tu se radi o pravom odmjeravanju snaga i tu su mogu ća najmanje tri bitna ishoda (pobjeda, poraz, neriješeno), a da i ne govorime o bezbrojnim njihovim nijansama. Zato nas toliko ljute namještene utakmice. I, zato se mora urlati: budući da se ništa unaprijed ne zna, urlanjem se može utjecati na ishod.

Druga se razlika sastoji u tome što u kazalištu i na terenu prikazivači i prikazuju na različiti način. U kazalištu oni, ukratko, igraju za nas, dok na utakmici igraju za sebe. Ne može biti kazališne predstave bez publike, ali je moguća utakmica bez gledalaca. U kazalištu glumci znaju ishod priče, ali ga mi ne znamo, pa oni nama zapravo pokazuju tu priču, otkrivaju nam kakva je ona i što u sebi krije. Zato je i njihov način igre tome podredjen: ne okreću nam ledja, govore tako da ih čujemo, bore se za naš aplauz. A mi se ponašamo decentno, da im pokažemo kako cijenimo njihov napor, kako znamo da igraju za nas. Tu ne možemo navijati, možemo tek zapljeskati na kraju.

A na utakmici obratno: ne znajući ishod, morajući ga tek stvoriti, igrači su odviše zauzeti tim poslom a da bi još i o nama vodili računa. Mi smo im tek dodatak, tek slučajni svjedoci njihova temeljnog posla. Zato moramo vikati: zato da ih upozorimo kako smo i mi tu, kako je i nama važno ono za što se oni bore, kako su oni nama nešto dužni i kako u svoju igru moraju ugraditi i činjenicu da ih mi gledamo i da nam je stalo. Urlajući, mi se zapravo uključujemo u igru, postajemo njezini sudionici.

Postajemo, naime, samo do odredjene mjere. Jer, to što se na terenu dogadja igrači ipak žive, a mi samo gledamo. I, tu je treća, ključna razlika izmedju kazališta i utakmice: kazalište je predstava, ono je ritual koji ima svoju simboliku, koji se izvodi radi te simbolike, pa je zato artificijelan. Igralište je, naprotiv, život. Jer, ondje se stvari, kao i u životu, odvijaju jednom i nikad više, ondje se sve uistinu dogadja, ondje su suze prave, kao što su pravi i lomovi kostiju, kao što je prava pobjeda i poraz. A što je najvažnije, i taj život - koliko god stvaran, a ponekad i krvav bio - ima neku svoju duboku simboliku, baš kao i drama.

I tko onda ne bi urlao? Urlaš zato što se pred tobom zbiva nešto što je stvarno koliko si stvaran i ti sam, i do čega ti je silno stalo. S druge strane, urlaš i zbog simbolike, jer ni prema njoj ne možeš ostati ravnodušan, budući da ti ona objašnjava i tvoju zbilju. A odatle proizlazi da s onim tko na stadionu šuti nešto nije u redu: to znači da on ne osjeća ni zbilju ni simboliku, da je bešćutan. Zato se i ponaša kao u kazalištu.

Ali, to ne znači kako on treba da ide u kazalište: tko ne osjeti utakmicu, neće osjetiti ni dramu. Znali su Grci štto rade kad su to dvoje povezali.

LEKSIKON UZALUDNIH ZNANJA,
Pavao Pavličić, "Otokar Keršovani", Opatija, 1995., str. 295.-297.

Bilješka:
(1) Klub je osnovan 1932. godine.

Napomena:
Materijali s ovih neslužbenih stranica mogu se slobodno uzimati uz uvjet stavljanja poveznice na originalnu stranicu odakle je preuzet članak. Content of this unofficial website can be freely taken with condition of providing link to the original page from where the article is taken.