1873. godine. Nogomet se na prostorima današnje Hrvatske igrao još 1873. godine. Igrali su ga u Rijeci engleski radnici, koji su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento tecnico fiumano), čiji je vlasnik od 1872 bio Robert Whitehead, a koji će kasnije postati tvornica Torpedo, protiv madjarskih radnika angažiranih na gradnji željezničke pruge Rijeka – Karlovac. Igralo se na području poznatom kao Pod Jelšun, izmedju ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i današnje INA-ine rafinerije na Mlaki a u igru su bili uključeni i Riječani, radnici zavoda. Rijeka je tada bila corpus separatum - odnosno tijelo izdvojeno i autonomno od države koja okružuje grad, a izravno podredjeno ugarskoj kruni.
Iz knjige "Rijeka nogometa 1873-1948": "U listopadu 1873, u povodu puštanja u promet dionice Rijeka – Karlovac, odigrana je u Rijeci prva nogometna utakmica u kojoj su igrali inženjeri i tehničari angažirani od strane madjarskih željeznica te inženjeri i tehničari i ostalo tehničko osoblje zaposleno u tvornici torpeda "Stabilimento tecnico fiumano". U igru su bili uključeni i Riječani (domaći strojarski radnici koji su ipak činili nukleus Whiteheadove tvornice torpeda). Prema danas dostupnim, a zabilježenim podatcima, bila je to uopće prva nogometna utakmica odigrana na tlu današnje Hrvatske (podatak koji se nalazio i na službenim stranicama Fife: Japan i Južna Koreja 2002. i Uefe: Portugal 2004. povodom održavanja Svjetskog i Europskog nogometnog prvenstva)."
1880. godine, engleski tvorničari donose prvu nogometnu loptu u Županju i organiziraju igranje nogometa u koje su uključivali i domaće ljude, namještenike, radnike na sječi i dopremi hrastovih trupaca do tvornice tanina u Županji. Pošto je bilo samo devet Engleza, koji su došli u Hrvatsku nekoliko godina ranije kao stručnjaci za eksploataciju hrastovih šuma, pozvali su lokalne dječake neka im se pridruže. Postoji prvi pisani zapis o tome kako su lokalni mladići igrali "pravi engleski football", dok su im Englezi bili učitelji i suigrači. Jedan od vlasnika tvornice u to vrijeme bio je i Fred W. Hepburn (1869.-1940.) koji će se kasnije vjenčati s mladom županjkom Katarinom Horvatović (1876.-1950.). Fred W. Hepburn umire 1. travnja 1940. godine i pokopan je u Valpovu a "Šokačka Lady" Katarina Hepburn će, 1946. godine, prije odlaska u Englesku (1948. godine), pokloniti teren tvornice tanina lokalnom nogometnom klubu Graničaru. Jedna od prvih nogometnih lopti s kojima se igralo 1880-ih godina na području Županje sačuvana je i dan danas.
1887. godine, 24. rujna, odigrana je i prva javna nogometna utakmica, kada su se brodovi Britanske mornarice usidrili u zadarskoj luci. Zadarski dnevni list "Il Dalmata" u broju 77 od 28. rujna 1887. godine izvještava kako su, uz prisutnost engleskoga princa od Edinbourgha i velikoga broja gledatelja, engleski mornari odigrali javnu utakmicu na vojničkom vježbalištu, uz sviranje engleske i austrougarske himne.
U početcima nogomet se igrao u okviru gimnastičke organizacije "Hrvatski sokol".
1893. godine, 5. srpnja, ‘Hrvatski sokol’ u zagrebačkom dnevniku ‘Obzor’ upućuje poziv svima koji žele učiti igrati football (tada još nije bilo hrvatske riječi), neka se jave u društvo. Podučavatelj je bio Franjo Bučar.
Poziv u 'Obzoru': »"Hrvatski Sokol". Kako su u novije vrieme posvuda u Europi, dapače i izvan Europe, preotele mah u gimnastičkim družtvima gimnastičke igre, napose pak t. zv. englezke kao: Lawn Tennis, Football, Cricket, Croquet itd., odlučio je "Hrvatski Sokol" upoznati svoje članove s nekojim od tih igara. Dok se u tu svrhu ne priredi posebno ljetno igralište, koje se nalazi upravo iza zgrade "Sokola", učit će se igre u dvorani "Sokola", koja je za takove igre izvanredno zgodna. Igre počet će početkom drugoga tjedna, a najprije učit će se Lawn-Tennis i Football...«
1894. godine, nogomet se igra na klizalištu 1. Hrvatskoga klizačkoga društva u Jankomiru. Popularnost nogometa se širi i iste godine u Zagrebu počinje prvi Tečaj za učitelje gimnastike za srednje škole, koji traje dvije godine.
1895. godine, 25. siječnja, igra se nogomet u zadarskom području, na Bokanjcu je na "omedjenom prostoru - igralištu", sedamdeset učenika zadarske gimnazije igralo nogomet unutar nastave tjelesnoga odgoja.
Tridest učitelja i jedna učiteljica polaznici Tečaja za učitelje gimnastike za srednje škole igraju i upoznavaju nogomet a 29. lipnja 1895. godine odigravaju javnu nogometnu utakmicu. Iste godine engleski geodeti i šumarski inženjeri koji su boravili u Novoj Gradiški medjusobno su takodjer odigrali javnu nogometnu utakmicu.
1896. godine, Na prijedlog Slavka Rutznera Radmilovića (po riječi puškomet) igra football nazvana je nogomet.
1. ožujka, pravila nogometa tiskana su u zagrebačkom časopisu 'Šport' s naznakom da ih je priredio Mirko pl. Kovačić po prof. Konradu Kochu. Kovačić je u pravila unio i izraze kao što su: igralište, središte, krug, uzdužna i poprečna medja, lopta, slobodni udarac, udarac s kuta, udarac za kaznu, odlučujući i pomoćni sudci, stupovi, vrata, vratar, čuvari, branitelji, napadači i ine.
U Izvještaju Rakovačke gimnazije za školsku godinu 1895/96. piše kako su izmedju 1. srpnja 1895. i 30. lipnja 1896. godine za gimnazijsku gimnastičku zbirku nabavljene lopte za nogomet, češke i engleske proizvodnje.
Britanski mornari odigrali su medjusobno javne nogometne utakmice u Trogiru i nekim drugim gradovima.
1897. godine, 28. ožujka, osnovan je u Novoj Gradiški Gimnastički i sportski klub koji je već na osnivačkoj skupštini odlučio da će gajiti biciklizam, a od modernih športova engleski Lawn-tenis i football, a kasnije croquet, cricket i hockey. Vijest o osnivanju Gimnast.-sport. kluba objavljuje i zagrebački list ‘Šport’.
Vijest u 'Športu': »"Dopisi. Ustrojenje gimnast-sportskog kluba u Novoj Gradiški". Dne 7. ožujka obdržavan je sastanak za osnutak gimnast.-sport. kluba. Sastanku je prisustvovalo dosta interesirajućih se, osobito mladje gospode. Sastanak se izjavio jednoglasno o osnutku takovog kluba, te odmah izabrao povjerenski odbor, koji je imao izraditi pravila i sazvati glavnu konstituirajuću skupštinu. Privremeni se je odbor latio odmah svojski posla, pak je sazvao za 28. ožujka glavni sastanak. Skupština, kojoj je prisustvovao povjerenik slav. kotar. oblasti, prihvatila je bez promjene po privremenom odboru sastavljena pravila, te je jednoglasno izabrala za predsjednika Stjepana Myohla trgovca i posjednika, za potpredsjednika Dragutina Schneidera posjednika, koji je ujedno potpredsjednik hrv. pjev. družtva "Graničar", za tajnika Frana Neferovića, šumar. vježbenika, za blagajnika Ivana Mallusa učitelja...«
19. travnja, u Novoj Gradiški, na uskrsni ponedjeljak, održana je javna priredba Gimnastičkog i sportskog kluba. Pred dvije i pol tisuće gledatelja. Gledali su javnu nogometnu utakmicu svojih mladih sugradjana a isto tako i prikaz tenisa.
1899. godine, nogomet se uvodi u nastavni program zadarske gimnazije kao obvezan predmet.
1901. godine, igraju se javne nogometne utakmice u Vukovaru i Osijeku.
1903. godine, 21. lipnja, u Trogiru su igrači ‘Hrvatskog Sokola’ iz Splita odigrali javnu utakmicu nogometa. Crveni i bijeli igrali su na istom igralištu (livada zvana Travarica) gdje su ranije, 1896. godine, igrali britanski mornari a loptu je naručio u Beču, prof. Ante Katunarić. Utakmica je završila 1:1 a u zagrebačkom časopisu ‘Sokol’ objavljen je (broj 10, od 15. listopada) opširni izvještaj o izletu splitskih sokola u Trogir.
Dio koji se odnosi na nogomet: ‘Iza gimnastičkih vježba na spravama igrasmo u 22 nogometa (Foot-ball) koja se igra u velike dopala općinstvu, jer za svakoga bila nešto nova i lijepa. Bilo je osobito veselje, kad bi lopta odletila van polja i pala komu na glavu ili suncobran koje gospodjice.’
Iste godine osnivaju se klubovi u Zagrebu, uljeto Prvi nogometni i športski klub u Zagrebu (PNIŠK, djeluje do 1909.) a 6. studenoga i Akademski športski klub (AŠK), koji godinu dana kasnije, na prijedlog Milovana Zoričića, mijenja ime u Hrvatski Akademski športski klub (HAŠK, djeluje do 1945., obnovljen 1990.). Treći klub osnovan je krajem 1903. godine pod imenom Hrvatski akademski športski klub Styx koji kasnije mijenja ime u Hrvatski sveučilišni klub Akademia. U Karlovcu se za članove Pokupskog sokola uredjuje igralište za engleski nogomet a nešto kasnije osnivaju i prvi nogometni klubovi, Trenk i Panonija. Takodjer osniva se u Samoboru klub po imenom Šišmiš.
1904. godine odigrali su igrači PNIŠK-a javnu utakmicu u Zagrebu. Protivnika nisu imali, pa su odigrali medjusobno podijeljeni u dvije skupine. Točan nadnevak ove utakmice, kao i ishod nije poznat. Gledatelja koji su platili ulaznicu bilo je malo, tako da su od ulaznica ubrane tek 3 krune i 20 filira. Na okolnim nasipima sakupilo se mnogo znatiželjnika koji su pratili utakmicu bez plaćene ulaznice.
Osnovan HŠK Šator u Splitu i CS Olimpia u Rijeci (klub su osnovali Carlo Colussi, budući gradonačelnik Rijeke, braća Mitrovich, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agesilao Satti ali je nogometnu sekciju imao od 25. studenoga 1906.).
1905. godine, 20. veljače osnovan je Club atletico Fiumano (Riječki atletski klub).
23. travnja, posada parobroda Slavonia, britanske kompanije Cunard Line, pod nazivom Slavonia FC, odigrala je utakmicu protiv kluba riječkih Talijana, Club Atletico Fiumano (Riječki atletski klub) i pobijedila rezultatom od 2:0.
CA Fiumano:
Debello, Kniff, Bob, Hojos, Forward, Szemes, Mestre, Hajnal, Kertesz, Mathiasko, Brillante. (još su igrali i Diamant, Schoen i Fink).
Slavonia FC:
J. Wilkinson, R. Stewart, W. Roberts, J. Curzen, J. Webber, G. Corlett, G. Skilling, W. Platt, W. Bligh, W. O'Malley, W. Titley.
Riječki je dnevnik 'La Bilancia' o tom susretu ovako izvijestio: »U nedjelju 23.04.1905. poslije podne u 3 i 30 održana je utakmica izmedju Club Atletico Fiumano i Slavonia F.C. Utakmica je odigrana na igralištu Kvassay, vlasništvu istoimene obitelji na Pioppima. Prisustvovalo je 500-600 osoba, koje su sve bile živahne, zagrijane, oduševljene i razdragane uzbudljivim fazama igre, iako je većina njih prvi put imala priliku gledati nogometnu utakmicu. Utakmica je uspjela biti izvrsnom sa svakog aspekta i čudesna masa ljudi, koja si je dala napora doći u Kvassay, po okončanju utakmice udaljila se zadovoljna. Prvo poluvrijeme je bilo 1:0 za Engleze. U drugom poluvremenu su obje momčadi već bile umorne, a Englezi su uspjeli i drugi gol postići. Ukupan rezultat 2:0 za Slavonia F.C.«
27. kolovoza, A i B ekipe PNIŠK-a iz Zagreba igraju utakmicu, a završila je pobjedom A momčadi od 9:2.
1. listopada, PNIŠK iz Zagreba igra medjunarodnu utakmicu, protiv momčadi madjarskoga nogometnoga saveza (FTC). Taj susret je i prvi medjunarodni nogometni susret nekoga hrvatskoga kluba. Utakmica je odigrana na igralištu Magyar Athleticai Cluba u Budimpešti, a završila je pobjedom domaćih, 11:1. Zagrepčani su u toj utakmici nastupili u sastavu:
Filipčić, Schwarz, Todl, Mutafelija, Slavnić, Ugrinić, Polivka, Uhrl, Višinger, Koruna, Torbić.
3. studenoga, PNIŠK gostuje u Rijeci kod Club Atletico Fiumano. Frano Supilo nije izborio mjesto u momčadi CA Fiumano, ali igrao je Fiorello La Guardia, kasniji gradonačelnik New Yorka, koji je tada bio američki konzul u Rijeci a ujedno i član uprave kluba. Utakmica je završila pobjedom PNIŠK-a od 4:3.
CA Fiumano:
Singer, Mathiasko, Fleischman, La Guardia, Naschitz, Szemere, Hoelczh, Diamant, Morini, Fink i Schoen.
4. studenoga 1905. Riječki ‘Novi list’ ovako izvještava: »Jučer u 2 i 3/4 sata poslije podne bilo je natjecanje medju zagrebačkim nogometnim i riečkim atletskim klubom. Borba kojoj je sa svake strane učestvovalo po 11 borioca, radi vrsnoće jednog i drugog odiela, trajala je vrlo dugo, a dovršila se je da je zagrebački klub pobjedio u 4 tačke, a riečki u 3. Tom vrlo zanimivom natjecanju prisustvovalo je mnogo puka, koji je s osobitim zanimanjem pratio borbu izmed dvaju vrsnih klubova«.
Osnovani Slavija (Sušak), Hrvatski srednjoškolski klub Arx (Zagreb).
1906. godine, 28. listopada, u Zagrebu, na Marulićevom trgu, na mjestu na kojem se danas nalazi Sveučilišna knjižnica, odigrana je prva javna nogometna utakmica izmedju dvaju hrvatskih klubova, HAŠK-a i PNIŠK-a, sudio je Čeh Polivka a završila je neriješeno, 1:1.
HAŠK – PNIŠK 1:1. Gledatelja: oko 800. Sudac: Polivka.
Strijelci: Erbežnik za HAŠK i ?? za PNIŠK.
HAŠK:
Hinko Würth, Josip Besednik, Hugo Kudrna, Josip Novak, Ivan Lipovščak, Anđelo Grgić, Marko Konstrenčić, Dragutin Albrecht, Marko Kren, Vladimir Erbežnik, Zvonimir Bogdanović.
PNIŠK:
Dragutin Baki, ??, R. Kiseljak, Uhrl, Alfred Schreiber, Filipić, Veljko Ugrinić, ??, Jan Todl, ??, ??.
1907. godine, 23. i 26. lipnja, izabrana selekcija Hrvatske odigrala je prve javne medjunarodne utakmice protiv Slavije u Pragu a bila je sastavljena od četiri igrača PNIŠK-a (Verteši, Schreiber, Todl i Berger) i devet igrača HAŠK-a (Besednik, Kudrna, Albrecht, Lipovščak, Benić, Kunz, Erbežnik, Galjuf i Novak). U to vrijeme praška Slavija bila je jednom od ponajboljih nogometnih momčadi Češke i Europe. Utakmice su igrane na igralištu Slavije na Letni i završile su 15:2 i 20:0 za Slaviju. Na 214. stranici tjednika ‘SPORT A HRY’ zapisani su podatci o prvoj utakmici koja je odigrana pred 800 gledatelja. Sudac je bio Čeh M. Horaček a u gledalištu je bilo i oko 150 hrvatskih mladića, praških studenata, koji su bodrili hrvatsku selekciju.
Hrvatska 1907.:
Verteši, Josip Besednik, Hugo Kudrna, Dragutin Albrecht, Ivo Lipovščak, Alfred Schreiber, Vilko Benić, Zvonimir Kunz, Jan Todl, Vladimir Erbežnik, Viktor Berger (Franjo Galjuf i Josip Novak).
Izbornici: Hinko Würth i Milovan Zoričić
Slavia Praha:
Josef Pulchert, Ring, Boček, Benda, Karel Kotouč, Milda, Jindra, Maly, Rozmaisl, Jan Košek, Jahn.
Trener: John William Maddden
24. kolovoza, Djački nogometni klub Koprivnica igra utakmicu protiv HAŠK-a iz Zagreba i rezultat je bio 1:15 za HAŠK.
13. listopada odigrana utakmica HAŠK – PNIŠK, 6:1.
Osnovani AŠK Croatia (Zagreb), ŠK Viktorija (Zagreb), Djački nogometni klub Koprivnica (današnji Slaven Belupo), NK Zelina (Sveti Ivan Zelina), Velebit ŠK (Sušak), Istria FC (Pula).
1908. godine, HAŠK izdaje obnovljena pravila koja je, sa objašnjenjima i uputama dobivenim od engleskog saveza, preveo Milovan Zoričić.
21. lipnja odigrana je utakmica PNIŠK – Velebit ŠK (Sušak), 8:1.
Iste godine sušački učenici utemeljuju Srednjoškolski športski klub Victoria koji 1910. godine mijenja ime u Hrvatski športski klub Victoria.
Osnovani Olimpija (Karlovac), Tipografski (Zagreb), Podravac (Virje), NK Bjelovar, SK Virovitica, Giovine Mlacca u Rijeci i H.Š.K. Sparta (ponekad se koristi i naziv Šparta) na Sušaku.
1909. godine, 1 kolovoza 1909. prvi put u povijesti riječkog nogometa jedan sušački i jedan riječki klub izveli su kombiniranu momčad i suprotstavili se gotovo nepobjedivim Englezima. U Martinšćici su igrači iz Primorca i Olimpije pobijedili FC Carpathiu s 3:1 (1:1). Supilov Novi list naveo je kako je "bilo prisutno mnogo ljudi, a jedan gol za naše pao je iz jedanaesterca".
5. listopada, osnovan je Hrvatski športski savez, za prvog predsjednika izabran je Dr. Ljudevit Andrassy a za tajnika Dr. Milovan Zoričić.
Osnovani Marsonia (Slavonski Brod), Srednjoškolski športski klub Velebit (Križevci), Srednjoškolski športski klub Viktorija (Križevci), Srednjoškolski ŠK (Slavonska Požega), Trenk srednjoškolski ŠNK (Slavonska Požega), HŠK Ilirija Zagreb, VGŠK (Varaždinski gimnazijski športski klub), NIŠK Oxford Zagreb, Edera AS (Pula).
1910. godine, početkom travnja, u Novoj Gradiški osnovan SK UNITAS. U Petrinji je osnovan HŠK Svačić a u zadarskom okružju kao prvi klub osnovan je NK Zmaj (danas NK Arbanasi).
8. svibnja, HŠK Concordia – Grazer Sturm, 2:0.
Tjedne novine "Hrvatske pravice" u broju od 14. svibnja 1910. godine najavljuju prvu javnu utakmicu u Varaždinu uz objašnjenje: „Igraju dvije protivničke stranke po 11 momaka. Svaka stranka nastoji da po stanovitim pravilima probije protivničke redove i utjera loptu kroz protivnička vrata. Kad je to postignuto, računa se protivnicima jedan „goal“, a igra počima kao iz početka, tj. iz sredine igrališta“.
15. svibnja, odigrana prva javna utakmica u Varaždinu: VGŠK – Olimpija (Karlovac) 1:4.
5. lipnja, odigrana je utakmica NIŠK Oxford Zagreb – Magyar Pozs. FC 33 Bratislava, 1:3.
7. kolovoza, odigrana je utakmica 1. Brodski SK Slavonija – HAŠK, 3:8.
26. prosinca odigran je prvi Kup Dalmacije za talijanske klubove na kojemu su nastupili dubrovački klub Forza e Coraggio di Ragusa i zadarski klub Societa Ginastica e Scherma di Zara. Bila je to prva službena nogometna utakmica odigrana u Zadru na kojoj su nastupili i Hrvati. Pobijedio je zadarski klub s 3:1.
Societa Ginastica e Scherma di Zara: Bruno Majer, Vice Marušić, Ugo Gaćeša, Alfredo Toniatti, Giuseppe Rolli, Mate Maršan, Nicolo Tramontana, Carlo Toniatti, Ivan Dostal, Rikard Žohar i Vladimir Bakmaz.
Forza e Coraggio di Ragusa: Enrico de Serragli, Ivan Posinak, Frane Božić, Tommaso Storelli, Davide Tolentino, Guglielmo Zaccagna, Giuseppe Leoni, Camilo de Serragli, Raul Bracanović, Frane Tripalo i Nicolo Putilli.
1911. godine, 13. veljače., u Splitu je osnovan Hrvatski nogometni klub Hajduk, u Zagrebu je 26. travnja., osnovan 1. Hrvatski športski klub Gradjanski, u Puli Pola FC a u Opatiji NK Opatija (kao nogometni odjel Hrv. Sokola).
U Vukovaru su takodjer osnovani prvi klubovi, Hrvatski djački nogometni klub Sremac i Djački športski klub Šparta.
16. i 17. travnja odigravaju se, u Zagrebu, utakmice izmedju HAŠK-a i reprezentacije Češkog nogometnog saveza (HAŠK – Cesky svaz futbalovy, 0:8 i 1:7).
11. lipnja, Hajduk igra prvu utakmicu. Hajduk – Calcio Spalato, 9:0.
HAŠK u goste poziva igrače iz Srbije i u Zagrebu su odigrane 11. i 12. lipnja 1911. godine nogometne utakmice izmedju HAŠK-a i Reprezentacije kraljevine Srbije. Obje utakmice dobio je HAŠK, rezultatima 8:0 i 6:0. Nešto kasnije iste godine, 1. listopada, gostovala je u Zagrebu momčad Srpski Soko iz Beograda i odigrala utakmicu s HAŠK-om. Rezultat je bio 16:1, za HAŠK.
1912. godine, 1. veljače, HAŠK Zagreb počinje graditi stadion na unajmljenom terenu Zagrebačke nadbiskupije u Maksimiru a već 5. svibnja 1912. godine stadion je otvoren i HAŠK je ugostio budimpeštanski BAC. Utakmica je završila pobjedom BAC-a od 3:0.
13. lipnja, na drugoj redovitoj godišnjoj skupštini Hrvatskoga športskoga saveza u Zagrebu, osnovana je Nogometna sekcija a u prvo nogometno vodstvo izabrani su za čelnika odnosno referenta dr. Milovan Zoričić, za njegovoga zamjenika Zvonimir Klobučar a za blagajnika Ivan Pipinić.
14. lipnja, Victoria – HAŠK, 3:8.
21. kolovoza, kombinirana momčad Gradjanski/HAŠK igra, u Zagrebu, medjunarodnu nogometnu utakmicu protiv talijanske momčadi Associazione del Calcio Vicenza a rezultat je bio 2:2.
Nakon što je HAŠK Zagreb sagradio stadion raspisano je, početkom rujna, prvo Nogometno prvenstvo Hrvatske i Slavonije za sezonu 1912/13. Prijavilo se je pet klubova a naknadno je uključen i HŠK Ilirija s tim to bi u proljetnom dijelu prvenstva odigrao i sve svoje utakmice iz jesenjskoga dijela. To prvenstvo nije završeno zbog svadje pa je redoslijed klubova odredjen odlukom odbornika: 1. HAŠK, 2. HŠK Concordia, 3. 1. HŠK Gradjanski, 4. AŠK Croatia, 5. HŠK Ilirija, 6. Tipografski športski klub Zagreb.
Osnovani NK Graničar (Slavonski Šamac), NK Zmaj (Zmajevac), Radničko športsko društvo Anarh (današnji RNK Split), Unitas studentski SK (Split), Uskok SK (Split), HNK Trogir, HNK Val (Kaštel Stari), Š.K. ARX na Sušaku a u Rijeci Club Sportivo Doria.
1913. godine, momčad sastavljena od igrača engleskih Sjevernih sveučilišta (‘Northern University’) bila je na turneji po kontinentalnom dijelu Europe. Ta je momčad odigrala tri utakmice u Njemačkoj, Čekoj i Madjarskoj i pobijedila u sve tri ali je senzacionalno poražena u Hrvatskoj, 24. ožujka, u Zagrebu, od HAŠK-a. Rezultat je bio 1:0 a strijelac je bio Kastl.
HAŠK: Šuput, Kudrna, Banfić, Berman, I. Lipovćak, Golob, Mujdrica, Kastl, Štancl, Justin, Hombauer.
Iz knjige 'HAŠK 1903-1923': »Utakmici prisustvovala je masa publike, te se mora istaknuti, da je medju ovom bilo mnogo ljudi, koji su tom prilikom uopće prvi puta vidjeli nogomet, a bilo je to vie i otvorenih protivnika tog sporta. Sama igra je tekla vrlo živo, premda se HAŠK na početku dao u defanzivu. Obrana HAŠK-a bila je na potpunoj visini, te bi sve lopte, koje bi prole halfove i braniče, ostale u sigurnim rukama vratara Šuputa. Taj je imao i suvie posla. Englezi, koji su pokazivali tehniku, kakove mi jo ni vidili nismo, neprestano su bili u navali, tako te je na njihovoj poli konačno ostao samo jedan back. Ba ovo donijelo nam je pobjedu. Nakon lijepog pasa Justina Štanclu, koji je u ono vrijeme slovio kao najbolji tehničar, jurne ovaj naprijed slijedjen samo po jednome backu. Štancla je medjutim slijedio na desno, a izvan off-sidea, najbrži igrač HAŠK-ove momčadi, desna spojka Kastl. U momentu, kad je protivnički back gotovo doao do Štancla, pasirao je ovaj loptu desno nazad Kastlu, koji se svojom brzinom naao pred engleskim goalom i plasirao loptu u lijevi ugao vratiju i to prije nego li se je vratar gostiju snaao. Nevjerojatan pljesak i povici 'goal' smeli su jote vie goste, koji su s mjesta poslali i drugog braniča u obranu, dok su ostali dali sve od sebe, kako bi izravnali.«
František 'Pan' Koželuh, prvi strani trener stiže u HAŠK iz Zagreba i osvaja prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije za sezonu 1912/13. Koželuh je poslije trenirao HŠK Concordiju (1938.-40.) i Bata Borovo (1940.-45.).
18. travnja, Kaposvari Atl. Club – AŠK Croatia Zagreb 4:0.
1. lipnja, otvoren stadion na Kantridi. Tom prigodom odigrana je i utakmica, Victoria – Građanski Zagreb, 3:0.
Osnovani Šparta (Zagreb), HŠK Slaven (Zagreb), Požeški atletski NK (Slavonska Požega), SK Lav (od 1915. Lastavica SK, od 1923. NK Dinara) Knin, S.K.O.K. (Kostrena), Victoria SK (Split).
1914. godine, u proljeće, raspisano je drugo Nogometno prvenstvo Hrvatske i Slavonije za sezonu 1913/14., s tim to bi se, tog proljeća 1914. godine, odigrale i utakmice jesenjskoga dijela iz 1913. godine. Opet nije završeno, ovoga puta zbog Prvoga svjetskoga rata. U prvenstvu su sudjelovali HŠK Concordia, 1. HŠK Gradjanski, AŠK Croatia, ZŠK Viktorija, Tipografski športski klub Zagreb, HŠK Ilirija, HŠK Trgovački i HŠK Atena a utakmice su igrane na stadionu Concordije (današnji stadion NK Zagreba u Kranjčevićevoj ulici).
26. travnja 1914., na Kantridi, Victoria – Concordia Zagreb, 4:0.
28. lipnja, Hajduk Split – GAK Graz 4:0.
18. srpnja, Hajduk Split – Magyar Football Club Budapest 3:2.
21. srpnja, HAŠK – Sparta Praha 0:5.
29. srpnja, Hajduk Split – Sparta Praha 0:1.
23. kolovoza, u Virju, u Podravini, odigrala se je utakmica izmedju HŠK Podravca iz Virja i momčadi Hrv. Sokola iz Bjelovara (5:3) a prihod je bio namijenjen obiteljima mobiliziranih vojnika toga kraja.
Osnovani Uskok (od 1937. Omladinac) Vranjic, Velebit HŠK (Split), Željezničarski športski klub Viktorija (od 1945. Lokomotiva) Zagreb.
1915. godine, 23. i 24. svibnja, na stadionu HAŠK-a u Maksimiru odigravaju se ratne nogometne utakmice u korist Crvenoga križa. 23. svibnja igrali su HAŠK protiv Viktorije a 24. svibnja kombinirane momčadi HAŠK/Viktorija/Šparta protiv Zagreb/Atena/Slaven.
1916. godine, osnovani Slavija Osijek (najuspješniji osječki klub u razdoblju do Drugoga svjetskoga rata) i Junak (Sinj).
1917. godine, osnovan ŠK Osijek (1918. mijenja ime u Gradjanski a prestaje djelovati 1945. godine).
1918. godine, odigrano je prvo prvenstvo Zagreba nakon Prvoga svjetskoga rata a prvak je bio HAŠK.
22. listopada, održana je obnoviteljska skupština Pododbora-Sekcije za nogomet Hrvatskoga športskoga saveza i tada se prvi put pojavljuje naziv izbornik. Toga dana na tu dužnost izabran je Hugo Kinert, no on za svoga mandata nije imao priliku izabrati i voditi izabranu vrstu Hrvata jer je već u travnju 1919. godine osnovan Jugoslavenski nogometni savez (JNS), u koji je inkorporiran HNS, a za izbornika izabran je zagrebčanin dr. Veljko Ugrinić.
Iz knjige 'Hrvatsko nogometno predstavništvo 1940.-2005.', na str. 388.: »Dozvolom Redarstvenog povjerenstva za grad Zagreb, još za trajanja rata, stigla je 1. kolovoza 1918. dozvola br. IV-V-3451, kojom se Hrvatskom športskom savezu (HŠS-u) i njegovom Pododboru-Sekciji za nogomet dozvoljava obnavljanje djelovanja, koje je bilo prekinuto odlukom Bana Hrvatske od 27. srpnja 1914. Na obnoviteljskoj skupštini Pododbora-Sekcije za nogomet Hrvatskog športskog saveza (HŠS-a), što je održana 22. listopada 1918. u Zagrebu, održana je odmah i konstituirajuća sjednica, na kojoj je izabran njegov U. O. tehnički odbor, zatim utemeljen i sudački kolegij te drugi organi nogometne sekcije. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naziv IZBORNIK. Na tu dužnost izabran je Hugo KINERT, suutemeljitelj i aktivni igrač zagrebačkog kluba Gradjanski Zagreb.«
Osnovani Orkan (Dugi Rat), HŠK Slavija (Zagreb).
1919. godine, 15. travnja, u novoj državi, Kraljevstvu SHS, osnovan je u Zagrebu Jugoslavenski nogometni savez (JNS). Za prvoga predsjednika izabran je Hinko Würth, za potpredsjednika Antun Jakovac a za tajnika dr. Fran Šuklje. Savez je imao 108 registriranih nogometnih klubova (82 iz Hrvatske, 12 iz Bosne i Hercegovine i po 7 iz Slovenije i Srbije), kasnije rasporedjenih u podsaveze (zagrebački, beogradski, splitski, ljubljanski, osječki, subotički i ini.).
8. rujna, u kavani Medulić u Zagrebu, osnovan je Zagrebački nogometni podsavez (ZNP, današnji Zagrebački nogometni savez, ZNS). Za prvoga predsjednika izabran je dr. Fran Šuklje, za potpredsjednika dr. Kazimir Krenedić, za tajnike Pavao Kauders, Stjepan Somijaš i Vilko Brkić a za blagajnika Ivan Pipinić. Zagrebački nogometni podsavez djelovao je na području izmedju Drave i Save, u Lici i u jednom dijelu Bosne. U prvih deset godina djelovanja od 1919. do 1929. godine bilo je registrirano 64 kluba s toga područja od čega tridesetak izvan Zagreba.
14. rujna, Gradjanski Zagreb – Bačka Subotica 3:2
27. rujna, prijateljska nogometna utakmica u Pragu, Slavia – Gradjanski Zagreb, 3:2.
26. listopada, Gradjanski – HAŠK, pred 8.000 gledatelja, 0:0.
Osnovani HŠK Derby (Zagreb), HŠK Zagreb (današnji NK Zagreb), BŠK (od 1960. NK Belišće), Moslavina (Kutina), NK Slatina, Krndija (od 1952. NAŠK) Našice, GŠK Cibalia (Vinkovci), Željezničarski ŠK (Vinkovci), Križevački gradjanski športski klub, Gradjanski ŠK Virovitica, NK Karlovac, Gradjanski ŠK Karlovac (1941. fuzioniran s Olimpijom i Orijentom u HŠK Tomislav koji je djelovao do 1945.), ŠK Graničar (Djurdjevac), Slatinski NŠK, Radnički ŠK Sloga Osijek, Zagorec (Krapina), Ilirija (današnji NK Podravina), Hajduk (Pakrac), NK Jasenovac, Orijent (Sušak), DOŠK (Drniš), Primorac (Biograd), ŠK Plamen (kasnije GOŠK), SOŠK (Ston), NK Komita (od 1955. NK Omiš), Narona (od 1946. NK Neretva) Metković, Mladost (Prelog), Podravina (Ludbreg), NK Rovinj, NK Solin.
1920. godine, 7. ožujka, osnovan je Splitski nogometni podsavez (SNP) a za prvoga predsjednika izabran je Vladimir Šore. Djelovao je na području Dalmacije, uključujući i otoke a do 1930. godine i osnivanja Zetskoga nogometnoga podsaveza u Cetinju uključivao je i klubove Kotora, Tivta, Nikšića, Cetinja, Bara, Budve, Podgorice, Balšića, Berana i dijela područja Bosne i Hercegovine Drvara i Livna. Poslije, 1939. godine pod Splitski nogometni podsavez potpali su i gradovi Mostar, Travnik, Čapljina i Ljubuški.
11. travnja, BSK Beograd – Gradjanski Zagreb, 0:3.
12. travnja, BSK Beograd – Gradjanski Zagreb, 0:10.
30. svibnja, Rapid Wien – Gradjanski Zagreb, 3:2.
31. svibnja, Slovan Wien – Gradjanski Zagreb, 3:3.
Osnovani NK Darda, Grozd (Kotlina), Jedinstvo (Donji Miholjac), Graničar (Županja), Graničar (Brodski Varoš), NK Turopolje, NK Čakovec, Svjetlost (Lužani), Židovski ŠK Makabi (Osijek), AŠK Nauta (danas NK Borac) Bakar, NK Orebić, Rat (Kuna Pelješka).
1921. godine, 15. i 16. svibnja, splitski Hajduk i subotička Bačka igraju dvije prijateljske nogometne utakmice. Prvu utakmicu dobija Hajduk (2:1) a drugu Bačka (1:0).
Osnovani Jarun (Zagreb), HŠK Orao (od 1922. Uskok, djeluje do 1945.) Zagreb, Croatia (današnji NK Podsused), Tomislav (Drnje), NK Pitomača, Libertas (Novska), NK Kalinovac, Nosteria (Nuštar), Bilogorac (Veliko Trojstvo), Grom (današnji Slaven Grude), NK Medulin 1921, Jadran (današnji Pomorac Kostrena), NK Jelsa, Poljičanin (Srinjine), Zmaj (Makarska), Faraon (Trpanj), Grk (Potomje).
1922. godine, osnovani NK Kloštar (Kloštar Ivanić), Hrvatski Gradjanski ŠK (Vukovar), Židovski ŠK Herut (Vinkovci), Sremac (Ilača), Ribar (Kopačevo), Drava (Novigrad Podravski), Oštrc (Zlatar), Tomislav (Donji Andrijevci), Naprijed (Hreljin), NK Vrbovsko, Sloga (Bjelovar), Urania (Baška Voda).
Prva turneja Gradjanskoga u Španjolskoj.
1923. godine, održano je prvo nogometno prvenstvo Jugoslavije po jednostrukom kup-sustavu, a sudjelovalo je šest momčadi koje su osvojile prvenstva svojih podsaveza: Bačka, Jugoslavija, SAŠK, Hajduk, Gradjanski i Ilirija. Prvi prvak bio je 1. HŠK Gradjanski Zagreb koji je u finalu pobijedio SAŠK-a (1:1, 4:2). U prvenstvima Jugoslavije od 1923. do 1940. godine 1. HŠK Gradjanski Zagreb pet je puta bio prvak (1923., 1926., 1928., 1937. i 1940.), HNK Hajduk Split dvaput (1927. i 1929.), HŠK Concordia Zagreb dvaput (1930. i 1932.) a HAŠK Zagreb jednom (1938.).
Druga turneja Gradjanskoga u Španjolskoj i pobjeda od 1:0 protiv, dotad na domaćem terenu neporažene, FC Barcelone.
16. ožujka, osnovan je Osječki nogometni podsavez (ONP) a za prvog predsjednika izabran je Ernest Pascher. Uključivao je klubove Slavonije, Baranje, neke klubove sa područja bjelovarske župe te neke klubove sa područja Bosanskog Šamca, Brčkog i Šida.
Osnovani NK Maksimir (Zagreb), NK Trnje (Zagreb), VŠK Zrinski (današnji NK Vrbovec), Požeški Gradjanski ŠK, Šparta ŠK (Beli Manastir), Graničar (Legrad), Panonija (Peteranec), Lovor (Nijemci), Hajduk (Tovarnik), Zrinski (Bošnjaci), Ilova (Tomašica), NK Bilje, Iskra (Janjina).
1925. godine, u Zagrebu, Reprezentacija Zagreba po drugi put osvaja zlatni pokal kralja Aleksandra I. Karadjordjevića. Sudac: Joksić.
Split: Brajević, Rodin, Dujmović, Bonačić I, Kurir, Poduje II, Poduje I, Benčić, Bonačić II, Markovina, Radić.
Osnovani NK Petrovci, Tomislav (Cerna), Tomislav (Sveti Ivan Žabno), Jaska (Jastrebarsko), NK Samobor, NK Savski Marof, NK Lipik, NK Kutjevo, Polet (Pribislavec), Ratar (Piškorevci), Slavonac (Brodski Stupnik), Nehaj (Senj), Velebit (Benkovac), Zemunik (Zemunik Donji).
1926. godine, u Ljubljani, Reprezentacija Zagreba po treći put osvaja zlatni pokal kralja Aleksandra I. Karadjordjevića i dobija ga u trajno vlasništvo (nestao je u svibnju 1945. godine i izgubio mu se svaki trag).
Osnovani Sloga RŠK (Vukovar), Grafičar ŠK (Osijek), Stubica (Donja Stubica), NK Oroslavje, Zrmanja (Obrovac), Panonija (od 1929. Trešnjevka) Zagreb.
1927. godine, 17. srpnja, prvi radio prijenos. Radio Zagreb obavio je prvi prijenos jedne nogometne utakmice. 1. HŠK Gradjanski – HAŠK (4:2), za mikrofonom bio je Marijan Polić.
1928. godine, 21. travnja, u kvalifikacijama za Srednjoeuropski kup (Mitropa cup), Gradjanski u Zagrebu pobjedjuje beogradsku Jugoslaviju s 5:1. HAŠK u Beogradu gubi od BSK-a s 2:0 a zatim i Hajduk od BSK-a u Zagrebu s 3:1.
1934. godine, osnovani Zrinski (Tordinci), Srijem (Orolik), Rusin (Mikluševci), Viktorija (Kučanci), Drava (Sveti Djurdj), NK Crnac.
1936. godine, Gradjanski u Zagrebu pobjedjuje FC Liverpool, 5:1.
1937. godine, prvu žensku nogometnu sekciju osnivaju Vukovarke u Borovu, pri SK Bata Borovo, zatim se ženske nogometne sekcije osnivaju u Zagrebu i Varaždinu. ŽNK Maksimir, ŽNK Zagreb i Jugoslavija u Zagrebu, Slavija u Varaždinu i Bata Borovo.
1938. godine, 24. srpnja, u Zagrebu, na igralištu Svetice u Maksimiru, nogometašice kluba Zagreb pobjedjuju nogometašice kluba Brno, 1:0. Posjetitelja na utakmici bilo je 12.000.
1939. godine, 6. kolovoza, obnovljen je Hrvatski nogometni savez. Ovaj Savez djelovao je potpuno samostalno i poduzimao je niz obveza u promicanju hrvatskoga nogometa. Dr. Ivo Kraljević izabran je za prvoga predsjednika.
Izvršena je cjelokupna reorganizacija nogometa u Kraljevini Jugoslaviji te su potpuno autonomni nacionalni savezi (hrvatski, slovenski i srpski), koji su osnovani na osnovi federalnoga uredjenja unutar jednoga Vrhovnoga nogometnoga saveza Jugoslavije (VNS), osnovali i igrali nogometne lige, nakon kojih se igrala Nacionalna liga. U sezoni 1939./40. Nacionalnu ligu igrali su 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatsko-slovenske lige (1. Gradjanski Zagreb, 2. Hajduk Split, 3. HAŠK Zagreb) i 3 najbolje plasirana kluba iz Srpske lige (1. BSK Beograd, 2. Jugoslavija Beograd, 3. Slavija Sarajevo) a prvak bio je Gradjanski Zagreb. U sezoni 1940./41. Nacionalna liga nije odigrana zbog napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju (6. travnja, 1941. godine) a trebali su je igrati 3 najbolje plasirana kluba iz Hrvatske lige (1. Hajduk Split, 2. Gradjanski Zagreb, 3. Concordia Zagreb), 1 iz Slovenske lige (1. Ljubljana) i 4 iz Srpske lige (prvenstvo nije završeno, 1. BSK Beograd, 2. Jugoslavija Beograd, 3. Vojvodina Novi Sad te Jedinstvo Beograd ili Bata Borovo koji su trebali odigrati zaostalu utakmicu 6. travnja 1941. godine a koja bi odlučila 4. mjesto).
1940. godine, 14. siječnja, osnovan je Sušački nogometni podsavez (SNP) a obuhvaćao je klubove Hrvatskoga primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskoga kotara. Prvi predsjednik je bio Milan Blažević.
Hrvatska nogometna reprezentacija počela je nastupati kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske i odigrala je 4 medjunarodne utakmice. U prvoj utakmici 2. travnja 1940. godine, Hrvatska reprezentacija pobijedila je Švicarsku u Zagrebu s 4:0. Zatim je 21. travnja opet pobijedila Švicarsku u Bernu s 2:0, pa izgubila od Madjarske, 2. svibnja u Budimpešti s 1:0 i pred kraj godine, 8. prosinca, odigrala neriješeno, 1:1, s Madjarskom u Zagrebu. Izbornik bio je Jozo Jakopić, a trener Márton Bukovi.
Hrvatska 1940.:
Franjo Glaser (4 utakmice/2 primljena pogotka) (Emil Urch 0/0), Ivan Šuprina (3 utakmice/0 postignutih pogodaka), Miroslav Brozović (2/0), Ivica Belošević (3/0), Zvonko Jazbec (3/1), Ivan Jazbinšek (4/0), Zvonimir Cimermančić (4/2), Franjo Wölfl (4/0), Svetozar Djanić (3/1), August Lešnik (3/1), Florijan Matekalo (4/1), Mirko Kokotović (3/0), Milan Antolković (1/0), Ratko Kacian (1/0), Gajo Raffanelli (1/0), Aleksandar Živković (1/0).
Izbornik: Jozo Jakopić (4). 4 2 1 1 6:2.
zagrebački Gradjanski dospijeva do puluzavršnice Srednjoeuropskoga kupa (Mitropa cup) gdje nakon tri neriješene utakmice s bukureštanskim Rapidom (u Zagrebu 0:0, u Bukureštu 0:0 i u Subotici 1:1) gubi na kocki. Završnica za tu godinu nije odigrana zbog Drugoga svjetskoga rata.
Osnovani Borac (Banovci) i NK Krk.
1941. godine, nakon vojnoga sloma Kraljevine Jugoslavije, ustaše 10. travnja proglašavaju te uz pomoć Italije i Njemačke uspostavljaju Nezavisnu Hrvatsku Državu a prvi povjerenik Hrvatskoga nogometnoga saveza postaje dr. Rudolf Hitrec, bivši nogometaš zagrebačkoga Gradjanskoga i brat Ice Hitreca. Tijekom Drugoga svjetskoga rata, ured povjerenika preuzima Vatroslav Petek te dr. Rinaldo Culić a Hrvatski nogometni savez nastavio je s radom i nakon Drugoga svjetskoga rata. Mijo Hršak, Ratko Viličić, Lazo Vračarić, Boris Bakrač, Vlado Ranogajec, Mirko Oklobdžija, Pero Splivalo, Luka Bajakić i ini... bili su njegovi predsjednici.
Pismom od 17. srpnja Hrvatski nogometni savez (HNS) obaviješten je o primitku u članstvo FIFA-e.
Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je 15 utakmica u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Prvu utakmicu odigrala je 15. lipnja 1941. godine protiv Njemačke, u Beču, a posljednju 9. travnja 1944. godine, u Zagrebu, protiv Slovačke. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata igrana su 4 prvenstva, ali samo su dva dovršena, i jedan kup u kojemu je 1941. godine pobjednik bio Gradjanski iz Zagreba. U sezoni 1941./42. odigran je samo jesenski dio prvenstva (vodio je zagrebački Gradjanski), a 1942. godine prešlo se na sustav proljeće–jesen. Godine 1942. prvak je bila zagrebačka Concordia, a 1943. godine Gradjanski iz Zagreba. Prvenstvo 1944. godine nije završeno. U ligaškome natjecanju za vrijeme NDH sudjelovali su HŠK Concordia, 1. HŠK Gradjanski, HAŠK, Željezničar, Ličanin i Ferraria iz Zagreba, Hajduk, Gradjanski i Radnik iz Osijeka, Gradjanski, Zemun i Viktorija iz Zemuna, SAŠK i Gjergelez iz Sarajeva, HBŠK i Hrvoje iz Banje Luke, Zrinski iz Mostara, Zagorac iz Varaždina i Bata iz Borova.
Hrvatska 1941.–1945.:
Franjo Glaser (7 utakmica/19 primljenih pogodaka) (Zvonimir Monsider 6/6, Emil Urch 2/4, Vladimir Šimunić 1/0), Ernest Dubac (15 utakmica/0 postignutih pogodaka), Krešo Pukšec (6/0), Miroslav Brozović (15/0), Ivan Jazbinšek (13/0), Gustav Lechner (11/0), Slavko Beda (1/1), Zvonimir Cimermančić (13/6), Franjo Wölfl (14/12), August Lešnik (6/5), Svetozar Djanić (1/0), Mirko Kokotović (12/2), Slavko Pavletić (4/2), Zlatko Čajkovski (2/0), Milan Antolković (9/3), Ratko Kacian (9/1), Antun Pogačnik (1/0), Branko Pleše (13/3), Slavko Kodrnja (2/0), Viktor Ajbek (1/0), Zvonko Koceić (2/0), Antun Lokošek (1/1).
Hajduk odbija sudjelovati u prvenstvu Italije i za vrijeme talijanske okupaciju Splita (1941.–1943.) ne djeluje.
Osnovan NK Radnik (Sesvete).
1944. godine, 7. svibnja, obnavlja se rad Hajduka na otoku Visu. Prva momčad Hajduka u periodu od 7. svibnja, 1944. do 23. listopada 1945. godine igra 90 utakmica i ostvaruje 74 pobjede, 9 neriješenih i 7 izgubljenih a druga momčad igra još 23 utakmice i ostvaruje 17 pobjeda, 3 neriješenih i 3 izgubljenih. Ukupno: 113 91 12 10 522:145.
Hajdukovci su poslali pozdrav Splitu: "Tvoj "Hajduk", prvi predstavnik sportske Dalmacije, koji ti je pronio slavu kroz 33 države i 4 kontinenta, nalazi se danas, nakon trogodišnjih fašističko-ustaških progona, na slobodi – na oslobodjenom teritoriju i na dan Sv. Duje, tvog patrona, obnavlja se u okrilju Narodnooslobodilačke borbe..."
13. svibnja, na Visu, obnovljeni Hajduk igra svoju prvu utakmicu. Hajduk NOVJ – Queen’s Regiments 7:1.
23. rujna, u Bariju, Hajduk igra prijateljsku nogometnu utakmicu. Pred pred više od 40.000 gledatelja, British Services XI. – Hajduk NOVJ 7:2.
Vojna reprezentacija Velike Britanije (British Services XI.): Gordon Rennie (St. Mirren), Andy Beatty (Preston), Sam Malpass (Fulham), Collier (Aberdeen), Stan Cullis (Wolverhampton), James Murphy (West Bromwich) Tom Finney (Preston), Bryn Jones (Arsenal), George Wilkins (Bredford), Jimmy Rudd (Manchester City) i Bill Strauss (Aberdeen).
Hajduk NOVJ (Yugoslav National Liberation Army XI.): Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić (k), Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo Radovniković.
1945. godine, političkim dekretom novih vlasti raspuštaju se uprave športskih saveza, podsaveza, župa i klubova koji su djelovali tijekom NDH 1941.–1945.
Ministar narodnoga zdravlja Federalne Države Hrvatske dr. Aleksandar Koharović donio je, na prijedlog Zemaljskoga fizkulturnoga odbora Hrvatske, sljedeću odluku: “Rješavam da se raspuste uprave svih športskih saveza, potsaveza, župa, klubova i ostalih fizkulturnih udruženja na području federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije t.j. od 10. travnja 1941. do oslobodjenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske, odnosno okružnim, kotarskim ili gradskim fizkulturnim odborima gdje takovi postoje, a gdje ne postoje, mjesnim omladinskim organizacijama. Opširnije tumačenje ovog rješenja i upute za osnivanje novih fizkulturnih društava prepušta se Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske.”
9. lipnja, formira se FD Dinamo (sljednik Gradjanskoga iz Zagreba)
3.-9. rujna, održano je prvo poslijeratno prvenstvo DF Jugoslavije a sudjelovale su sve republike te Jugoslavenska Armija i AP Vojvodina. Igralo se po jednostrukom kup-sustavu. Prvo mjesto osvojila je momčad Srbije, a slijedile su: 2. Jugoslavenska Armija, 3. Hrvatska, 4. Vojvodina, 5. Crna Gora, 6. Slovenija, 7. Bosna i Hercegovina, 8. Makedonija. Najbolji strijelac prvenstva bio je Stjepan Bobek (JA) koji je u 3 utakmice postigao 8 pogodaka. Slijede zatim: Reiss (Hrvatska) 3/3, Karanfilović (Vojvodina) 2/2, Jezerkić i Mitić (Srbija) 2/2, Golob 2/2 i Cimermančić (Hrvatska) 3/2, Šereš (Vojvodina) 3/2 itd.
Četvrtzavršnica:
Srbija – Crna Gora 2:1
Hrvatska – BiH 6:1
Vojvodina – Makedonija 3:1
JA – Slovenija 8:2
Poluzavršnica:
Srbija – Hrvatska 3:1
JA – Vojvodina 4:3
Drugo (prvo poslijeratno klupsko) prvenstvo Jugoslavije održano je po liga-sustavu (1946./47.) i igrano je s 14 klubova. Treće prvenstvo igrano je s 10 klubova. U prvenstvu 1951. godine broj klubova povećan je na 12 (igralo se proljeće-jesen). Kako bi se ponovno uvelo igranje jesen-proljeće, kao i u drugim europskim državama, igralo se po skraćenom, non-stop sustavu. Klubovi su prvo igrali podijeljeni u dvije skupine, dok se drugi dio prvenstva odvijao u tri skupine: klubovi su bili podijeljeni prema uspjehu u prvom dijelu. Prvenstvo je osvojio splitski Hajduk. U sezoni 1953./54. broj članova Prve lige povećan je na 14 klubova; sustav i broj klubova ostao je do sezone 1958./59., kada je smanjen na 12. U sezoni 1962./63. broj klubova opet je povećan na 14. Zbog katastrofalnoga potresa u Skopju 1964. godine, Vardar se nije mogao normalno natjecati, pa je odlučeno da ne ispadne iz Lige, nego se broj klubova povećao na 15, a 1965./66. na 16. Tako je bilo sve do 1968./69., otkad je Prva liga imala 18 klubova. Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka prestaju 1991. godine sudjelovati i počinju nastupati u hrvatskom prvenstvu.
U prvenstvima Jugoslavije nakon Drugoga svjetskoga rata, od 1946. do 1991. godine, najuspješniji su bili Crvena zvezda (18 naslova prvaka), Partizan (11), Hajduk (7) i Dinamo (4). U natjecanjima za kup najuspješnija je bila Crvena zvezda (12 pobjeda). Od hrvatskih klubova kup su osvajali Hajduk (9), Dinamo (7) i Rijeka (2).
NAJBOLJI STRIJELCI U PRVENSTVU JUGOSLAVIJE IZ HRVATSKIH KLUBOVA
1950. godine, 26. veljače, odigrana je prijateljska nogometna utakmica, Hrvatska – Srbija.
Zagreb. Gledatelja: 35.000. Vrijeme kišovito. Sudac: Mika Popović (Beograd).
Hrvatska – Srbija 4:1
Strijelci: Cimermančić (2), Vukas, Rupnik (za Hrvatsku), Palfi (za Srbiju).
Hrvatska 1950.:
Vladimir Beara, Ivica Horvat, Ivan Ožegović, Krešimir Pukšec, Ervin Katnić, Ivo Radovniković, Zvonimir Cimermančić, Dionizije Dvornić (Domagoj Kapetanović), Branko Vidjak, Franjo Rupnik, Bernard Vukas.
Izbornik:?
Srbija:
Srdjan Mrkušić, Sreten Begovac, Blagoje Nešović, Ljubiša Spaić, Branko Stanković, Bela Palfi, Tihomir Ognjanov, Rajko Mitić, Kosta Tomašević, Josip Takač, Branislav Vukosavljević.
Izbornik:?
zagrebački Dinamo u završnici kupa gubi od beogradske Crvene zvezde, 1:1 (1:1, 0:1) i ponovljena utakmica 3:0 za Crvenu zvezdu.
28. listopada, osnovana navijačka skupina splitskoga Hajduka, Torcida.
1951. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje novosadsku Vojvodinu, u dvije utakmice, 2:0, 2:0.
3. listopada, zagrebački Dinamo u Zagrebu pobjedjuje Rapid Wien, 6:2.
1953. godine, 17. lipnja, HNK Rijeka organizira turnir omladinskih momčadi "Kvarnerska rivijera". Prvi pobjedik bio je splitski Hajduk.
splitski Hajduk u završnici kupa gubi od BSK-a, 2:0.
1955. godine, splitski Hajduk u finalu kupa gubi od BSK-a, 2:0.
1956. godine, 12. rujna, odigrana je prijateljska utakmica, Hrvatska – Indonezija.
Zagreb. Gledatelja: 12.000. Vrijeme: lijepo. Teren: idealan za igru. Sudci: Ezio Damiani (Hrvatska), Antun Marek (Hrvatska), Hermenegildo Kranjc (Hrvatska).
Hrvatska 1956.:
Ante Vulić, Svemir Delić, Ante Vidošević, Stanko Krstulović, Vladimir Klaić, Ante Žanetić, Sulejman Rebac, Željko Matuš, Dražan Jerković (Ivan Medle 46'), Joško Vidošević, Aleksandar Benko (kap.).
Izbornici: Bruno Knežević, Leo Lemešić i Franjo Wölfl.
Trener: Ljubo Benčić.
Indonezija:
Maulwi Saelan (Paidjo 46'), Chairuddin Siregar, Thio Him Tjiang, Sudjana Rukma, Kwee Kiat Sek, Tan Liong Houw (kap.), Ade Dana, Aang Witarsa, Phoa Sian Liong, Ashari Danu (Lie Kian An 46'), Djamiat Dalhar.
Izbornik: Antun Pogačnik.
Trener: Isa Basir.
1957. godine, 12. svibnja, prvi TV prijenos. Televizija Zagreb obavlja prvi televizijski prijenos jedne nogometne utakmice. Jugoslavija – Italija (6:1), uz komentar Mladena Delića.
1960. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje beogradskoga Partizana, 3:2.
1961. godine, zagrebački Dinamo stiže do poluzavršnice Kupa pobjednika kupova ali ispada od Fiorentine. U Firenci gubi s 3:0 a u Zagrebu pobjedjuje s 2:1.
varaždinski Varteks igra u završnici kupa i gubi od skopskoga Vardara, 2:1.
1963. godine, zagrebački Dinamo igra završnicu Kupa velesajamskih gradova (kasnije preimenovan u Kup UEFA a danas nosi naziv Europa liga) ali u dvije utakmice gubi od Valencije (1:2, 0:2).
zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje splitskoga Hajduka, 4:1
21.-23. lipnja, u Borovu naselju odigran prvi Savezni pionirski turnir. Sudionici su podijeljeni u grupe: klubovi 1. i 2. saveznih liga, domaćini i klubovi republičkih stupnjeva natjecanja ili pionirske reprezentacije regija.
1965. godine, zagrebački Dinamo stiže do četvrtzavršnice Kupa pobjednika kupova ali ispada od Torina. U Torinu je bilo 1:1 a u Zagrebu gubi s 2:1.
zagrebački Dinamo u finalu kupa pobjedjuje titogradsku Budućnost, 2:1.
1966. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa gubi od OFK Beograda, 6:2.
1967. godine, ukupnom pobjedom, u dvije utakmice završnice, nad Leeds Unitedom (u Zagrebu 2:0, u Leedsu 0:0) zagrebački Dinamo osvaja Kup velesajamskih gradova (kasnije preimenovan u Kup UEFA a danas nosi naziv Europa liga).
splitski Hajduk u završnici kupa pobjedjuje Sarajevo, 2:1.
1969. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje splitskoga Hajduka, 3:3 i ponovljena utakmica 3:0.
1970. godine, zagrebački Dinamo stiže do četvrtzavršnice Kupa pobjednika kupova ali ispada od Schalkea 04. U Zagrebu gubi s 1:3 a u Gelsenkirchenu s 1:0.
1972. godine, splitski Hajduk u završnici kupa pobjedjuje zagrebački Dinamo, 2:1. Hajduk potom osvaja kup četiri godine za redom (1973., 1974., 1976. i 1977.) s tim što 1975. godine nije održan.
1973. godine, splitski Hajduk stiže do poluzavršnice Kupa pobjednika kupova ali ispada od Leeds Uniteda. U Leedsu gubi s 1:0 a u Splitu bilo je 0:0.
19. srpnja, na stadionu Maksimir 64.128 gledatelja, od toga 20.000 Osječana. Druga kvalifikacijska utakmica za ulazak u 1. Saveznu ligu, Zagreb – Osijek, 2:2 (11m, 4:3). Sudac: Miloš Čajić (Beograd).
Strijelci: Petar Močibob (39' i 71') za Zagreb, Ljupko Petrović (55') i Dušan Bašić (60') za Osijek.
Zagreb:
Franjo Horvat, Celestin Gašparini, Branko Tucak, Branimir Antolić, Veljko Ivanišević, Atif Lipovac, Mijo Markulin, Zvonko Čopor (od 55' Hajrudin Hušidić), Petar Močibob, Drago Rukljač, Željko Smolek (od 10' Božo Bakota).
Trener: Vlatko Marković.
Osijek:
Esad Dugalić, Branislav Iličin, Mile Dumančić, Milić, Petar Lončarić, Zdravko Rupnik, Stjepan Čordaš, Dušan Bašić, Ivan Lukačević (od 66' Ante Lončar), Ljupko Petrović, Dinko Žutelija (od 46' Ivica Grnja).
Trener: Milan Antolković
1974. godine, 3. rujna, u prijateljskoj utakmici u Madridu, zagrebački Dinamo pobjedjuje Real Madrida s 4:3.
1976. godine, splitski Hajduk stiže do četvrtzavršnice Kupa prvaka ali gubi u ukupnom omjeru od PSV Eindhovena, 2:0, 0:3.
1977. godine, zagrebački Dinamo osvaja Balkanski kup(1) pobijedivši u završnici bukureštanski Sportul Studentesc, 3:1, 2:3.
1978. godine, splitski Hajduk stiže do četvrtzavršnice Kupa pobjednika kupova ali ispada na jedanaesterce od Austrije WAC iz Beča. U Beču je bilo 1:1 a u Splitu 1:1 (11m, 0:3).
Rijeka u završnici kupa pobjedjuje kosovskomitrovačku Trepču, poslije produžetaka, 1:0 (0:0, 0:0). Iste godine Rijeka osvaja Balkanski kup pobijedivši u završnici Jiul Petrosani, 0:1, 4:1.
1979. godine, Rijeka u završnici kupa pobjedjuje, u dvije utakmice, beogradskoga Partizana, 2:1, 0:0.
1980. godine, još jednom je splitski Hajduk u četvrtzavršnici Kupa prvaka. Nakon povoljnoga rezultata u gostima kod Hamburger SV-a, gdje gube s 1:0, Hajduk na Poljudu pobjedjuje s 3:2 ali to nije bilo dovoljno za prolaz u poluzavršnicu te HSV ide dalje zbog pravila o pogotku u gostima.
Rijeka stiže do četvrtzavršnice Kupa pobjednika kupova ali gubi u ukupnom omjeru od torinskoga Juventusa, 0:0, 0:2. Iste godine Rijeka gubi u završnici Balkanskoga kupa od bukureštanskoga Sportul Studentesca, 0:2, 1:1.
zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje beogradsku Crvenu zvezdu, u dvije utakmice, 1:0, 1:1.
1982. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa gubi od beogradske Crvene zvezde, u dvije utakmice, 2:2, 2:4.
osnovana navijačka skupina HNK Cibalije, Ultrasi.
1983. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa pobjedjuje Sarajevo, 3:2.
osnovana navijačka skupina HNK Šibenika, Funcuti.
1984. godine, splitski Hajduk stiže do poluzavršnice Kupa UEFA ali ispada od londonskoga Tottenhama (2:1, 0:1) a Rijeka je prije toga nesretno izgubila u drugom kolu, nakon odličnih igara, od Real Madrida (3:1, 0:3).
splitski Hajduk u završnici kupa pobjedjuje beogradsku Crvenu zvezdu, u dvije utakmice, 2:1, 0:0.
1985. godine, zagrebački Dinamo u završnici kupa gubi od beogradske Crvene zvezde, u dvije utakmice, 1:2, 1:1.
1986. godine, splitski Hajduk stiže do četvrtzavršnice Kupa UEFA ali ispada od Waregema na jedanaesterce 1:0, 0:1 (jed. 4:6).
17. ožujka, osnovana navijačka skupina zagrebačkoga Dinama, Bad Blue Boys.
zagrebački Dinamo u završnici kupa gubi od mostarskoga Veleža, 3:1.
1987. godine, splitski Hajduk u završnici kupa pobjedjuje Rijeku, 1:1, (jed. 9:8).
osnovana navijačka skupina HNK Rijeke, Armada.
1988. godine, osnovana navijačka skupina NK Osijeka, Kohorta.
1990. godine, 3. ožujka, osnovana navijačka skupina varaždinskoga Varteksa, White Stones.
19. svibnja, splitski Hajduk gubi u završnici kupa od beogradske Crvene zvezde, 1:0.
17. listopada, na stadionu Maksimir u Zagrebu, Hrvatska igra utakmicu protiv SAD-a.
Zagreb. Stadion Maksimir. Gledatelja: 30.000. Vrijeme ugodno, teren odličan. Sudci: Sergio Coppetelli (Italija), Dario Boemo (Italija), Giancarlo Dal Forno (Italija).
SAD:
Tony Meola, Stephen Trittschuh, Marcelo Balboa, Desmond Armstrong, Robin Fraser, Jimmy Banks (Michael Windischmann 81'), John Harkes, Eric Eichmann (Brian Bliss 57'), Paul Krumpe (Troy Dayak 46'), Bruce Murray, Peter Vermes (k).
Izbornik: Bob Gansler.
23. studenoga, obnovljen je HAŠK, a 14. prosinca iste godine i ponovno registriran.
1991. godine, 8. svibnja, splitski Hajduk u završnici kupa pobjedjuje beogradsku Crvenu zvezdu, 1:0. To je ujedno i zadnja završnica kupa prije raspada SFR Jugoslavije.
Bilješke:
(1) Balkanski kup bio je natjecanje klubova iz Albanije, Bugarske, Grčke, Rumunjske, Turske i Jugoslavije a igrao se od 1961. do 1994. godine.
Izvori i daljnje informacije:
FIFA.com; UEFA.com; HNS-CFF.hr; HAŠK 1903-1923, HAŠK, Zagreb, 1923.; 50 godina nogometa u Slavoniji, Osijek, 1956.; Enciklopedija Jugoslavenskog Nogometa, Spektar, Zagreb, 1974.; Ivo Balentović, Prva lopta, Umag, 1980.; Zlatna Knjiga Nogometa, Prosvjeta, Zagreb, 1982.; Sto Godina Nogometa u Hrvatskoj, NSH, Zagreb, 1983.; Hrvatski Nogometni Savez 1912-1992, HNS, Zagreb, 1992.; Nogometni leksikon, LZMK, Zagreb, 2004.; Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Rijeka nogometa 1873-1948, Grafika Zambelli, Rijeka, 2006.
Napomena:
Materijali s ovih neslužbenih stranica mogu se slobodno uzimati uz uvjet stavljanja poveznice na originalnu stranicu odakle je preuzet članak. Content of this unofficial website can be freely taken with condition of providing link to the original page from where the article is taken.